Kao sto znate imam patuljastu pudlu, pasminu koja je tipicni kucni pas za drustvo i uopce ne smatram da moj dobar odnos s njom zavisi od toga koliko je cesto mazim i moze li na krevet. Uostalom prvu godinu svog zivota nije smjela na krevet, a i sad ceka da je se pozove gore kad sam ja u krevetu. Iskreno ova prica s krevetom mi je pomalo smijesna i citajuci neke postove ispadosmo krevetari iliti udomljivaci pasa u krevete. Krevet, mazenje, tepanje i sl. nije nuzno za dobar odnos s psom. Pogledajte Moon i njenu tornjakusu Seficu koja je dvorisni pas. Tako dobar odnos kao sto imaju njih dvije rijetko se srece i Sefica je jedna potpuno sretna i zadovoljna pesica koja tocno zna sto se od nje ocekuje i koja su joj prava i obveze. I ono najbitnije - ona tocno zna da je voljena. A nije krevetarka. S druge strane ima puno pasa koji spavaju na krevetima, a nesretni su i neispunjeni i nemaju dobar odnos s vlasnikom. Dobro udomiti psa ne znaci naci mu vlasnikov krevet nego naci mu dom u kojem moze provoditi vise ili manje sretan pseci zivot. Idealnog nema i ne samo zato jer zivot nije crno-bijel nego i zato jer je za razlicite pse razlicito to idealno. Evo na primjer Eufrat. Pas je velik i snazan i uz dobru prehranu, njegu, setnje i nekoliko kvalitetnih sati dnevno provedenih s vlasnicima moze lijepo i sretno zivjeti zivotom dvorisnog psa kakvim zivi mnogo pasa kojima bas nista ne nedostaje. Pa nije on maltezer ili civava, pa da je takvo sto nezamislivo i neprimjereno. Dobar dom za jednog psa znaci imati brigu, postovanje i ljubav, a ne vlasnikov krevet i cicimicenje.