drage šapice, vidjevsi ovaj topic tj. u sto se pretvorio osjetio sam neodoljiv poriv da i sam podijelim misli s vama.
naime, koliko shvacam, ovo je forum ljubitelja zivotinja, a neki su Vasi prerevnosni clanovi (prije svega mislim na Heart 4 You i njene istomisljenike) prevrsili svaku mjeru - ne samo pristojnosti nego i zdravog razuma!
krenimo od pocetka: eufrat, pas iz sinteraja je udomljen, i to u kucu s velikim dvoristem u kojem ce imati slobodu da radi sto zeli. veliki bed! ajmo svi pustit suzu za jadnim psom. jos bolje, ajmo ga otet i stavit u hotel za pse! super! tam ce imat svojih, pretjerat cu kad kazem, 5 m kvadratnih i setnju 3 put dnevno! jeee! i ne samo to; imat ce i pregrst ljubavi - najmanje 3 puta dnevno kad dobije hranu i mozda njezni dodir po glavi.
il jos bolje ajmo ga dat osobi koja misli da je svim psima mjesto u kuci i u krevetu! osobi koja ce se brinut da ide u setnju ne kad pas to zeli vec kad gazda kaze. mozda ce mu cak kupit i kaputic i sal da se ne smrzne tih 4 x 20 min kad ga sece i kabanicu da ne pokisne... zadnji put kad sam pogledo jos se nije pretvorio u pekinezera.
a ono s umijecem cohanja i grljenja... pa rade bi da mi pas trcakara po vani 15 minuta neg da bude cohan i grljen 5 sati! i znam da bi se svaki normalan pas slozio s tim.

dakle, ono sto zelim reci jest da se ljubav ne iskazuje samo i iskljucivo grljenjem i mazenjem, da pas ne mora zivit u kuci i spavat na krevetu da bi znao da je voljen. ono sto je bitnije od sveg ovog je da vlasnik razumije psa i njegove potrebe i da psu omoguci slobodu i autoritet.