Ja nazalost uopce ne zivim u blizini i ne mogu pomoci, ali volontirala sam neko krace vrijeme (par mjeseci) u azilu u Rijeci dok sam zivjela tamo. Tako da znam koliko su ti psici dragi i koliko samo cekaju kome bi poklonili svoju ljubav. Iako, meni se cinilo da je vecina pasa takva, ali da isto tako ima odreden, manji broj pasa kojima zivot u coporu s povremenim posjetima ljudi bas odgovara. Znalo je biti i nezgoda kada bi se novi pas nasao u boxu s psima koji ga nisu prihvatili. Uglavnom, mene je fasciniralo to sto je tamo bilo nesto vise od 130 pasa, a volonterke su tocno znale koje pse mogu pustiti s drugima u dvoriste da se igraju, pa su ih pustali u grupama, tako da vani istovremeno budu samo oni psi koji se medusobno slazu.
Eh, lijepa vremena. :thup svima koji idu u azile, zelim vam da svaki puta kada dodete tamo bude manje pasa. I moj pozdrav onima koji volontiraju u Rijeckom azilu, ako ih ovdje ima.