Danas sam bila u azilu i sva sam puna dojmova, prije sat vremena sam malo cmizdrila ali sam se kasnije smirila. Moja zadaca je bila da samo mazim pse i bilo mi je malo neugodno jer su ostali radili ali mi je jedan od volontera rekao da im puno pomazem i da tim psima treba puno ljubavi i paznje a oni ne stignu jer moraju cistiti. Dosta su me sokirale zivotne price nekih od pasa, npr. kujica Noa je bila udomljena a zatim i vracena u azil jer, pazite sad, nije dovoljno lajala!?! A jedna druga prekrasna crvenkasta kujica predivne roza njuskice je bila neciji kucni ljubimac a onda su je jednostavno izbacili i sad je jadnica toliko tuzna da joj u pogledu vidis kako pati :place . Jednu maljusnu kujicu i njezine stencice su isto tako izbacili, ne shvacam tko to moze napraviti. Cesto slusam takve price ali dok nisam vidjela ta jadna bica nisam to mogla potpuno dozivjeti. I svi psi su tako dobri, tako dragi, mazni, pomazis jednog i oko tebe ih se skupi jos pet, i svi kao da ti govore "Uzmi me sa sobom"... Pomalo tuzno ali ajde, barem sam im poklonila malo paznje, ako nista drugo...