Zccrv kako to možeš znati? Ja bih htjela da me uvjeriš, život bi mi bio jednostavniji, jer bih bila sigurna da radim pravu stvar. Jesi li ikad vidjela strah u očima psa koji samo što nije eutaniziran? Ja sam morala donjeti odluku za svog psa koji me vjerno pratio 14 godina i to zato što je slomila kičmu. Odlučiti uspavati psa koji je zdrav i koji se na svoj način bori za život kakav god da je i na načine koje jedino poznaje, ja to za sada ne mogu, sve dok me netko ne uvjeri da će taj pas biti sretniji mrtav nego živ (nemojte me sad loviti s kategorijom sreće koja u smrti ne postoji osim ako ne vjeruješ u Raj). Htjela sam reći da bih bila najsretnija na svijetu kad bih znala da Boxija nismo trebali spašavati, tražiti, operirati, već ga one noći ostaviti da mirno umre na nasipu. Boxi ne vrši nuždu u boxu u kojem boravi, izlazi najmanje 5 puta dnevno van pa se nakupi i po dva sata boravka vani, po novom šeta i na lajni izvan prostora hotela, jede kvalitetnu hranu i kao ništa mu ne nedostaje. I još k tome ne ispoljava neki nagon za životom. Jeli on samo trošak, bačena lova, jer se jedno štene koje davi negdje u nekom jarku, a moglo bi biti udomljeno sutra i proživjeti svojih 10 sretnih godina i možda dočekati trenutak kad će biti odbačeno na nekom riječnom nasipu i čekati sudbinu da mu donese smrt ili box i ljudske nade. Naravno da postoje ljudi koji smatraju da agresivne ljude treba pobiti, a ne držati po zatvorima da prave trošak dok bi se s tom lovom mogle prehraniti siromašna djeca. I naravno da je neukusno uspoređivati ljudske i životinjske živote, ali mene uvijek bole selekcije koje pravimo racionalizirajući stvari. I tako su opet razum i srce u sukobu:(