Asja, i dalje pises odlicne postove :thup
Upravo sam zadnjih dan, dva razmisljala kako ima odreden broj ljudi koji su spremni brinuti se za problematicne pse, ali kako takvih pasa ima puno, puno vise nego ljudi koji su ih spremni prihvatiti.
Upravo zbog one price da ljubav lijeci bas sve sam ja dugo bila nesretna s lunom, prihvacajuci kao nepobitnu istinu to da se uz dovoljno truda moze s psom postici bas sve. Mozda, da sam imala od pocetka strucnu pomoc, vise vremena za posvetiti psu, vise znanja, i da se poklopilo jos puno drugih stvari. Ali u ovom zivotu, takvom kakav jest, treba prihvatiti da ima nekih stvari koje se s odredenim psima ne mogu postici. Luna je sad moja ljubav, clan obitelji i prijateljica, jasno pokazuje da me voli i zeli mi biti sto blize. Ali trebalo nam je godinu i pol da to postignemo. I iskreno mogu reci da i ja nju puno vise volim sada kada me gleda pogledom punim ljubavi, hoda za mnom, spava mi na nogama, mazi se, trci za mnom kada se udaljim. Ne mogu si pomoci, pas je za mene sinonim prijatelja i ljubavi.
Da ponovno biram psa, ne bih htjela s drugim proci ono sto sam s lunom. Uzela bih psa koji ima takvu narav s kojom moze biti privrzen ljubimac, voljan uciti i prilagoditi se.
Ne bih si zeljela uskratiti ljubav dobrog prijatelja zato da trcim po livadama i cestama za lijepim psom kojeg nije briga gdje sam uopce ja, nego trci s drekom u zubima.
Istina je da sam sebicna i da volim sebe, naprosto zelim da mi ljubav koju dajem bude i uzvracena.