Yellena piše: '...zato trebate psa sami odabrati. Otići u tu udrugu, šinteraj, azil i vidjeti o kakvom peseku se radi, popričati s ljudima koji se o njemu brinu i sami zaključiti koliko je istina to što vam govore.' Ne slažem se s ovime. Oni koji traže udomitelje psima dužni su govoriti istinu o psu, a nisu udomitelji dužni procjenjivati koliko je istine u riječima osobe od koje uzimaju psa.
Bullmaja, sposobnost uživanja u pruženoj ljubavi kao što si i sama navela, u ljudskom primjeru često nije moguća, pa čak i kada se radi o odraslim ljudima koji su zbog svakojakih razloga takvi kakvi jesu, a s njima se čak i može razgovarati, pa nejde. Životinja koja ne uzvraća ljubav čovjeku na način na koji čovjek to očekuje ili bi volio nije zbog toga 'neudomljiva' životinja, jer ona na kraju krajeva ne postoji zato da bi zadovoljavala našu potrebu za uzvraćanjem ljubavi. Ja sam si jednom davno kupila psa koji je zadovoljavao sve ovdje navedene kriterije 'neudomljivog' psa. Kupila. Platila! Bila je to Hera, azawakh slougi. Kupila sam je zato što mi je bila prekrasna i danas mi je ideal savršene pseće ljepote. Uzgajivač mi je rekao sve što se o ovoj pasmini dalo reći, nebi li me odgovorio. Ja sam ustrajala, a priča o njihovom karakteru mi je zvučala kao prava romantika. Odmah se počela događati stvarnost. Ono što sam čula da je štene ugrizlo vlasnika za vrat kod mene se manifestiralo kao pošten ugriz za ruku kad sam je htjela podići. Tada sam shvatila što to ustvari znači da ovi psi ne vole da se prema njima ide rukom. Noga je ok. Maženje samo kad njoj paše (kako sam joj bila zahvalna taj jedan put dnevno). No pravi horor je bio vani. Počela je dolazit kad je navršila osam godina. E jesam se napatila s njom. Međutim, kroz sve te strave počela sam shvaćati da je Hera upravo takav pas, nepotkupljiv, svojeglav, tvrdoglav i da se od nje može dobiti upravo onoliko koliko ona želi dati. Bila je divlja, znala je pozirati i izazivati divljenje i u tome je bila njezina ljepota. Svo ono pijenje krvi na slamku nije se moglo mjeriti s mojim zadovoljstvom što imam priliku uživati u ovom jedinstvenom temperamentu, u iskonskoj afričkoj slobodi koja je bila ona sama, njezina bit, njezina suština. Hera me naučila toleranciji. Ja sam uz nju tako naučila gledati na stvari. A danas znam da sam imala 'neudomljivog' psa prema svim kriterijima. Ali isto tako znam da ja nisam jedinstvena, posebna osoba koja je jedina u stanju imati ovakvog psa. Odatle u meni nada da su svi psi 'udomljivi' i da ima ljudi kojima psi nisu sredstvo za zadovoljavanje njihovih potreba, već živa bića koja ih mogu mnogo čemu naučiti, onome što vrijedi puno više od bezbrižne svakodnevice i praktičnog života.