Jos nesto o ovoj temi ljubavi i uzvracanja i "neiskoristavanja" iste. Mislim da mnogi udomitelji uzimaju ustrasenu i plahu zivotinju iz zelje da joj pomognu, i da pomognu bas nekome kome pomoc ocajnicki treba, da ucine nesto dobro za jednu dusu za koju nitko nikada nije ucinio nista. Sjetite se trke za udomljenjem onih beaglova (doduse, tu je bilo i drugih elemenata, poput besplatnog primjerka popularne pasmine...). Meni na pamet pada slucaj koji je bio na lokalnoj TV -- steneta bacenog u kanal i izvucenog napola smrznutog -- mnogi ljudi su zvali udrugu sa zeljom da ga udome, neki su plakali na telefon... stene je odmah udomljeno i nadam se da mu je dobro. Uglavnom, ima puno ljudi koje osjecaji i etika potaknu na "spasilacku misiju." No, problem nastaje ako zivotinja nije u stanju reciprocirati tu ljubav. Nazalost, neki psi to jednostavno nisu u stanju. Ne samo sto ostaju plasljivi i zatvoreni prema nepoznatima, vec i vrlo malo pokazuju osjecaje prema udomitelju, cak i nakon duzeg vremena, bez obzira na sav udomiteljev trud i ljubav -- ne zato sto ne bi htjeli, nego zato sto ne mogu i ne znaju. Ostaju zatvoreni, nepovjerljivi, bjeze... Mislim da se mnogi udomitelji kojima se tako sto dogodi osjecaju razocarano i, na neki nacin, necijenjeno, i da ih taj osjecaj muci, kao da im ljubav nije uzvracena. (Je li netko gledao onaj dokumentarac o zidovskoj djeci koju su roditelji prije rata iz Njemacke uspjeli poslati u Englesku, nepoznatim ljudima koji su volontirali da ih spase? Kindertransporte, mislim da se zvao... nekoliko je te nekadasnje djece a danas postarijih ljudi govorilo o tenzijama izmedju njih i udomitelja -- udomitelji su instinktivno ocekivali od djece zahvalnost za svoj nesebican cin, a mnoga djeca, istraumatizirana odvajanjem od roditelja u situaciji koju su slabo razumjela, ne samo da nisu bila u stanju pokazati nikakvu zahvalnost, vec su bila prkosna, hladna i izazivacki raspolozena, pa su mnoga udomljenja brzo pucala i djeca bila poslana drugim ljudima, trecim, cetvrtim... bilo je zanimljivo cuti kako ti ljudi govore o svojim reakcijama, reakcijama udomitelja... kako ih danas potpuno razumiju i naravno cijene to sto su za njih ucinili, ali tada, kao djeca, jednostavno nisu bili u stanju emocionalno uzvratiti.) Mislim da je to vrlo tuzna situacija za udomitelje...