Pitanje na koje ja stalno tražim odgovor ustvari je također filozofsko pitanje. Život u boxu je strava i užas. Zbog nagona za životom životinje žive. Zbog toga što smo se umješali u prirodu za nju smo i odgovorni. Kako ćemo odgovorno procjeniti što je 'važnije' psu prema njegovim 'mjerilima' stvari? Život pod svaku cijenu pa makar i u boxu (zbog nagona za životom) ili kvalitetan život uz čovjeka uz kojeg je pas očigledno sretan (sa svim našim projekcijama, perspektivama, mišljenima, kriterijima i moralnim vrijednostima o kojima pas u svom svakodnevnom životnom trenutku nema pojma)? Ako volimo životinje, zar nebi trebali razmišljati o tome?