Ne, nisam clan nikakve udruge. Poznajem ljude iz SB udruge, odem tu i tamo na sastanak jer se nikako ne mogu posve osloboditi osjecaja da moram pokusati pomoci, i pokusala sam, i shvatila da od toga prave koristi ima jako malo, i to upravo iz razloga sto udruga grcevito pokusava spasiti sto vise pasa, a nema sredstava i nema mjesta, te svojim postupcima nerijetko postize upravo to da na svijet dodje jos vise pasa za koje nema sredstava i nema mjesta. Pokusala sam nekoliko puta razgovarati o vaznosti kastracije -- ovdje su cijene tog zahvata puno nize nego u ZG, a ima i veterinara spremnih za udrugu to napraviti ne naplativsi nista osim troskova materijala -- no to je na jedno uho unutra, na drugo van, jer ce oni u svojoj nevolji tih 150 kn radije potrositi na pol vrece hrane. Vidjela sam stosta sto me odbija od sudjelovanja, da spomenem samo dijeljenje pasa, ukljucujuci nekastrirane zenke male i odrasle, bilo kome tko pokaze ikakvu volju da ih uzme, cak i kad je ocito da ce pas biti kratkotrajna igracka djetetu, i vadjenje iz sinteraja pasa koje onda puste na ulicu jer s njima nemaju kamo, pa ih sinteri opet odvuku. Sorry, po mom misljenju to si udruga koja pokusava pomoci zivotinjama ne bi smjela dopustati, jer to rezultira stvaranjem jos vise patnje. Moja reakcija na to je, upravo kako sam napisala, nedostatak zelje da se u to ukljucim, unatoc osjecaju da bih nekako trebala pomoci. Ponudila sam ono sto ciste savjesti mogu u sadasnjim svojim uvjetima: fotografiranje pasa za oglase, i cist i miran ali kratkotrajan (jer ne zivim sama i moram uzeti u obzir interese drugih 6 ljudi koji sa mnom dijele prostor) smjestaj pogodan za zivotinju koja se oporavlja od nekog zahvata a nije agresivna prema drugim psima, mackama i djeci... to izgleda do sada nije bilo potrebno, ili nije bilo kandidata. U nekoliko navrata sam donirala hranu. I to je to, sva moja pomoc njima. Vise se zasad ne osjecam spremnom uciniti, jer nisam bas uvjerena u korisnost toga sto rade, cak se bojim da ce cinjenica da su eutanazije u SB sinteraju prestale rezultirati jos vecim brojem pasa u nevolji u slijedecih nekoliko godina, a ovdje jos uvijek ogromna vecina ljudi (i, nazalost, neki veterinari i mnogi clanovi udruge) smatra da je kastracija okrutna stvar i jako je malo pasa kastrirano -- na sastanku su se jednom iscudjavali sto je moja Ena kastrirana i kako, zaboga, nikad nije imala stence... zelim vjerovati da sam pogresno cula, ali cini mi se da je jedan clan spomenuo kastracije govoreci o okrutnim stvarima koje ljudi cine zivotinjama :(

A ja, eto, smatram da je korisnije kastrirati jednu kuju prije udomljenja nego iz sinteraja izvuci tri psa. Zao mi je ta tri psa, ali dugorocno je ovo prvo efikasnije kao mjera smanjivanja patnje. Dok ne nadjem udrugu koja ce funkcionirati na taj nacin, ja necu biti clan nikakve udruge, niti cu redovno pruzati pomoc ijednoj.

Ja ovdje ne napadam DP ni ikakvu drugu udrugu, samo govorim sto, po mom osobnom misljenju, u njihovom radu nije logicno. Ne znam kako bi se isfinancirale kastracije. Mozda tako da se hrani manje pasa? Ne znam, na to pitanje treba odgovoriti udruga sama.

Sto se NA i prijevoza tice, bez brige, ako nesto hfink zadrzava u namjeri da kastrira kuje iz Susina, to sigurno nismo ja i "moj" prijevoz.

A na "zaradu" pasminskih rescue organizacija cu se samo nasmijati. Da, udruga zaradjuje, a psi na njihovoj skrbi se hrane, lijece i kastriraju od ljubavi clanova. I ne, interes za mlade i lijepe pse nikako nije veci od onog za stare i ruzne...