Quote:
Bullmajo, mene srce od muke zaboli radi tih pasa, ali ja ttu ne mogu ništa. Druga prilika spašava pse iz Zagrebačkog šinteraja, isto kao što i PCAP spašava pase iz Karlovačkog. Za preuzimanje tih peseka se moraš obratiti Noinoj arci.

Ne znam po cemu je NA vise duzna od ijedne druge udruge preuzeti pse iz Susina. (Ne branim ni ne napadam nijednu udrugu ovdje, samo kazem da mi nije jasno.)
Quote:
Vjerujem da je tim jadnim životinjama grozno, ali zašto se onda neka pomoć za njih ne organizira? Zašto se ne pokrene nekakva akcija u osjeku ili u Slavonskom brodu koja će udmoiti i spasiti te pse ili čak one jadnike iz vašeg šinteraja koji ne požive ni nekoliko dana?

Ja sam pokusala sve sto sam mogla (i potrosila poprilicno vlastitog novca tijekom toga). Velik je broj tih pasa vec zbrinut od strane NA, i na tome NA svaka cast. Sto radi Osijek, nije mi jasno -- osim sto je azil Zivota prepun (jer, naravno, selekcije nema i eutanazije nema, i u azilu zivi jako puno pasa jako dugo vrijeme) i sto udruga nema ni sredstava ni uvjeta organizirati barem kastracije zenki. Sto se SB tice, SB sinteraj, bit ce mnogima drago cuti, ne eutanazira vise pse, jer se udruga izborila za to. Trenutni rezultat je da udruga ima sve vise i vise pasa koje treba hraniti i lijeciti, a love nema uopce, pa je situacija vrlo vrlo teska. U tom financijskom kurslusu, udruga kastracije naravno smatra sekundardnima po vaznosti... pa se nekastrirane kuje dijele na sve strane. Uzdravlje. Udruga naravno niti nema nikakav vlastiti prostor, pa su psi smjesteni kod volontera (od kojih neki imaju i dvocifren broj pasa na skrbi) i u ista ona tri mala kaveza na deponiju, s jednim obilaskom dnevno od strane clanova udruge.
Quote:
Zašto se ljudi tamo ne okupe i promijene nešto? Ili je Pino kriv i zato što Druga prilika spašava samo pse iz šinteraja, kojima život visi o koncu sada, a nema uvjeta ni za njih,a kamoli za sve druge napuštene jadnike? Uostalom, nije on jedini neudomljiv pas kojeg naša udruga ima na skrbi. To su i skotne kuje, stari i bolesni psi, psihički i fizički hendikepirani. A opet ih se ne rješavamo. I nikada nećemo. Umjesto da učimo udruge racionalizaciji i neprirodnoj selekciji, mogli bi svoje poruke pokušati prenijeti na ljude oko sebe, tako da svatko pokuša spasiti barem jedno biće. Mislim da onda nećemo morati pričati o ubijanju zdravih životinja.

U redu, mi i dalje govorimo na nacin "baba sumom, dida drumom." Malo jednostavne matematike: imas, recimo, prostora i novca i vremena za 10 pasa istodobno. (Shvacam da se 10 moze uz volju i trud rastegnuti na 13 ili 15, ali na 30 ili 50 je nemoguce bez da ti psi strasno trpe.) Prvi mjesec primis svih 10 pasa koji se pojave, bez ikakve selekcije. Od tih pasa, 4 budu brzo udomljena, 6 ti ostaje -- 6 "losijih" pasa, starijih, ruznijih, vecih, bolesnijih. Drugi mjesec stize 10 pasa. Primas ih sve, imas 16 pasa, kapacitet si vec presisao. Taj mjesec ih bude udomljeno 3 -- opet tri mlada, lijepa, manja psa. Ostajes s 13 pasa, od kojih ti je velika vecina "losijih". Stize ih opet 10, primas ih sve iako znas da zapravo ne mozes. Imas 23. Nemas dovoljno ni hrane ni prostora ni vremena... udomis 4 "najbolja." Ostaje ti 19 "losijih," a sredstva su ti u totalnoj banani. Kad ti slijedeceg mjeseca na vrata opet pokuca 10 pasa, sto ces uciniti? Ako ne toga mjeseca, onda slijedeceg ces doci u situaciju da vise neces moci primati zivotinje. Reci ces "puni smo, obratite se nekome drugome." (To sto si u medjuvremenu mozda bila, silom prilika, neselektivna u udomljavanju pa je od 11 udomljenih pasa mozda 3 na lancu, a 2 mozda pobjegla novim vlasnicima i ne zna se gdje su, i sto nisi imala novca kastrirati kuje pa su mozda dvije od udomljenih kuja skotne i okotit ce ukupno 13 stenaca necemo ni spominjati. Necemo spominjati ni to da se 19 pasa kod tebe neadekvatno hrani i da si veterinaru duzna mozda i peterocifrenu brojku.) Ako ne kazes to i primas i dalje pse, tom matematikom ces jako brzo presisati 100 pasa -- a za 100 pasa ni uz najbolju volju i najvecu ljubav na svijetu ne mozes skrbiti ako imas vremena i prostora i novca za 10, i to je najobicnije gomilanje zivotinja. Dakle, ili postajes zlostavljac, ili odbijas nove pse, tako da ona 3-4 "bolja" psa mjesecno umiru.

Tijekom godinu dana, 2 od "losijih" pasa budu udomljena.

Dakle, rezultat je, recimo, da si u godini dana udomila 13 pasa, a od smrti spasila 17 koji zive kod tebe, na tvom trosku. Ostalih 90 iz te godine je mrtvo, jer za njih zbog onih 17 nije bilo mjesta -- medju tim mrtvima je i 30% "boljih," koji bi relativno lako nasli dom da su dobili sansu.

Druga udruga provodi trijazu. Da li na takav nacin da primi sve pse koji joj dodju, pa one koji se pokazu tesko udomljivima uspava, ili na nacin da prima samo one koje procijeni lakse udomljivima, zapravo nije vazno (jer odbijanje u biti znaci smrt). Prvi mjesec udomi 3, 7 usmrti (eutanazijom ili odbijanjem). Drugi mjesec udomi 3, 7 usmrti. Puta 12... rezultat po isteku godinu dana je 3x12 udomljenih pasa, dakle 36, a mrtvih je 7x12, dakle 84. Udruga i dalje ima kapaciteta primati nove pse i nastaviti sa udomljavanjem, a kako ne trosi sredstva na hranjenje i lijecenje puno pasa, ima novca za kastracije, tako da je onih 36 udomljenih kastrirano i sigurno se vise nece razmnozavati.

Koja je od te dvije udruge napravila bolji posao? Koja je pomogla vecem broju zivotinja na kvalitetniji nacin?

Faktor vremena se, naravno, moze zamijeniti i faktorom prostora... tako da ce, recimo, prva udruga primati pse samo iz Slavonskog Broda, ali ce primati sve pse koji se u SB pojave, dok ce druga udruga primati pse iz cijele BP zupanije, ali ce ili primati samo lakse udomljive pse, ili primati sve pse iz cijele zupanije ali eutanazirati tesko udomljive.

Znam, naravno, da stvari ne idu takvo ravnomjerno i da tu ima puno drugih faktora, od sezone do slucajnosti, koji se u stvarnom radu moraju uzeti u obzir... no, mislim da je ovo sto sam napisala dobar materijal za razmisljanje.