Ovdje se razvila ozbiljna i teška diskusija vidim. Malo sam možda zakasnila ali eta da se i ja izjasnim. Mislim da se ovdje pobrkalo svašta, od emocija do racija ali sve iz najboljih namjera - dolazeći od ljudi koji istinski žele pomoći životinji i u toj želji postupaju po svom najboljem nahođenju i/ili savjesti, odnosno u skladu s nekim odgojem, uzusom sredine u kojoj su rasli, obrazovanjem, vjerom itd, itd.

Osobno nisam baš sigurna da li bih mogla nešto kategorički tvrditi no znam jedno i time se uvijek rukovodim: ako ne možeš dati život - nemoj ga ni oduzimati jer taj je zadatak isključivo "božji" (tko god on bio). Kako nas nije ovlastio da život stvaramo tako smatram da ga ne smijemo samovoljno niti uzimati, iako mislimo da je to zbog nečeg dobro. Razlog će uvijek biti naša slobodna procjena a mi smo opet subjektivni, pa će ono što meni zvuči opravdano, nekom drugom biti sasvim nelogično.