Ja bi se nadovezala na ponasanje i istraumatiziranost. Dakle moja Nusa je uzeta iz Noine Arke. Gospodja Helena mi je na telefon posto sam joj rekla da smo u stanu, da su tu 3 mace, da imam dosta cvijeca ...savjetovala njih par i odgovorila me od nekih koje sam ja vidjela na netu jer puno kopaju, previse aktivni... i da ne nabrajam. Sve u svemu mislim da su me uputili u Nusin karakter koliko su znali. I tako dosla je Nusa (to je ime tamo dobila i mi ga nismo mjenjali). Totalna koma. Ulogorila se na krevetu, nece van (mi je nosimo), stoji vani, ne mrda, rep dosao do brade, usi slijepljene, na ledjima grbe.. Ma sta da kazem koma, a ova kad je vani ne prestaje se tresti. Ja sam mislila da ce je srce copit. PO malo koka se opustala, mada obavljanje nuzdeje trajalo doma, da se pohvalim, dobra 3 mjeseca. I sve to nekako ide, sporo,kad pojede NUsa krevet! Hop, ode i ostatak. Vika-nista ona se trese,ali steta svaki dan sve veca. Zatvaranje u drugu prostoiju na 15 min, opet isto- ona se trese no steta i sutra, uzmemo mi novine pa vika, nema promjene. Nusa nije istraumatiziran pas u nekom strasnom obliki. Ona je nadjena s majkom i svojom bracom kad se okotila u snjegu (vecina ih se smrzla i umrla), i od taka do svoja 4 mj je u azilu. Nusa je izuzetno tvrdoglav pas. Jako je plaha i nesigurna i takva kombinacija je kolko gd cudna, prilicno naporna ponekad.
Medo (danas Rina) je pak pas ostavljen sa 2 dana starosti, podizali smo je moj muz i ja i udomili je s 3 mj. Mogu vam reci da taj pas definitivno moze, ako ne i vise parirati oni siz uzgoja koji idu za velke pare. Imala je svu paznju svijeta. Ipak kazu mi njeni sadasnji vlasnici da je uzasna. Grize sve po kuci, unistava, na lajnu nema sanse, baca se ko histericna baba. Da ne bi bilo zabune ljudi su divni, cijeli zivot imaju psa i kazu da je ona zaista teska. Sigurno da bi se stvari u njenoj glavi drugacije slagale da ju je mama odgajala, ali ona nije ustraumatizirana i opet je, da tako kazem, manje privlacnog karaktera. Mislim da nije garancija platit uzgojenog pa ces dobit psa finih manira. Mislim da ih treba prihvatiti kao jako razlicite. Bas kao i ljude. Kolko se od nas moze pohvaliti da je od prve naslo covijeka svog zivota, a pazite jos smo ista vrsta i komuniciramo istim jezikom. Ma naravno da nismo svi jedni za druge ( misli i na ljude i na zivotinje), pa tamo gdje mozemo birati, biramo, tamo gdje re razum jaci od srca donesemo odluke, a negdje unatoc batinama starog pijanog muza silno oprastamo jer mi zamislite, volimo. Ima krajnosti i krajnosti, a individualno je gdje je tko od nas postavio gornju i donju crtu i prema toj shemi zivimo.