:ps Također mislim da je nemoguće odabrati psa na neviđeno. Ja bi otišla po psa i odabrala onog koji me privuče. Osim što je Kameu odabrao moj dečko, jer sam ja bila preveliki papak za uć u šinteraj i odlučit kojeg peseka uzeti, jer sam mislila da će ove druge ubiti.
Čula sam i priču od jedne veterinarske tehničarke da su joj u N.A. dali psa za kojeg je volonterka tvrdila da je super i da je obiteljski pas, a kuja je bila tri dana zavezana na livadi, gladna, žedna i istraumatizirana. Bojala se svega i svačega, pa su je vratili jer to nisu očekivali i nisu se znali nositi s time. Isto kao što je DP prioritet udomiti pse kojima se bliži trideseti dan (s iznimkom bolesnih i istraumatiziranih, koji se šalju na liječenje), tako je i nekim udrugama prioritet udomiti peseke koje im nije lako udomiti i koji su kod njih duže vremena. Isto kao što uzgajivač može uljepšati priču o njegovom divnom leglu (i ne mora, ovo je pretpostavka), tako je može i osoba kojoj pas postane određeni teret jer ga mjesecima hrani i ne uspjeva udomiti, a pas je u kavezu i treba šansu za bolji život. Zato trebate psa sami odabrati. Otići u tu udrugu, šinteraj, azil i vidjeti o kakvom peseku se radi, popričati s ljudima koji se o njemu brinu i sami zaključiti koliko je istina to što vam govore i koliko se, na kraju krajeva, želite i možete angažirati da bi posvojili i odgojili jedno malo stvorenje.