Quote:
Ona je takva, sa svojom pričom, svojim traumama, strahovima, potrebama, radostima, željama, navikama. Pa i mi ljudi smo takvi, zar ne? I ponekad drugim ljudima idemo beskrajno na živce zbog toga. I oni nama. Pa opet svi nekako živimo zajedno, takvi kakvi jesmo, različiti.


Tako je, ali kako se tko s time nosi je individualno. Ja npr. ne provodim vrijeme sa ljudima koji mi idu na zivce. Mogu biti ljubazna i fina, ali cu se prvom prilikom maknuti tamo gdje mi je dobro. Druga stvar, sa ljudima mogu puno lakse komunicirati nego sa psom- raspraviti, posvadjati se, rijesiti stvar ili otici. Pas je uvijek tu i uvijek ima tople okice ma kakvo god sranje napravio. Meni nije puno puta doslo da bi Nusu udomila nekome drugome zbog problema koje smo imali, ali samo zato jer sam 1. uporna i tvrdoglava i 2. i mozda vaznije- oduvijek zeljela psa i onda je ona dosla popuniti tu prazninu. I zbog toga uglavnom ona tu sad cori na krevetu. Meni je najbitnije na svijetu da sa svojima najdrazima (a tu spada i pas) mogu kvalitetno komunicirati, po tom pitanju sam izbirljiva, zahtjevna i musicava, i mogu reci, iz danasnje perspektive, da mnogi psi oglaseni na Sapicama ili vidjeni, ne bi uspjeli ispuniti moje zahtjeve. A najveca vjerojatnost za to je kod pasa sa losim iskustvima, pasa sa ceste ili sinteraja. Biti u potpunosti odgovoran za neciji zivot trazi i dosta zauzvrat, a nisu svi psi jednako sposobni dati to sto se od njih trazi. Narvno, ponavljam, to je kod svakoga individualno.