Evo da se i ja malo javim. Kad vec i o nama pricate :)
Ja svoju lunu strasno volim, cak puno vise nego sto to pokazujem. Ali ipak mislim da je bullmaja u pravu. Luna bi zbog svoje naravi bila nesto vrlo blizu neudomljivom psu, mozda upravo to - neudomljiva.
Otkad smo ju uzeli s cesto mislila sam da bi bilo zgodno opisati sve sto smo prosli s njom, ali lijenost i nedostatak vremena su ucinili svoje. Nadam se da cu sada to ipak napraviti, pa uskoro i prilijepiti negdje na sapicama.
Uglavnom, ona je sada u stanu potpuno normalan pas. Ona trazi puno ljubavi, a i daje ju. Uvlaci se u krilo, prica s nama, igra se, mazi, slusa nas. Ali nama je svaki odlazak u centar grada fizicka borba jer se ona trza i baca ustranu kad idemo centrom. U prirodi ne slusa skoro pa uopce, odlazi daleko od nas. U gradu ju pustamo samo na nekoliko mjesta na kojima slusa koliko-toliko jer na drugim mjestima smetlari kao sumanuta, nece da dode i sl.
Mi smo imali nekoliko perioda kada nas je po tjedan dana znala drzati zelja da ju nekome damo jer smo bili na rubu zivaca. Jedino sto ju nitko takvu ne bi htjeo. Prilicno sam sigurna da ju je udomljavala neka udruga, da bi bila vracena tamo vrlo brzo.
Luna je bez daljnjega dobar pas, neagresivan, odlicno se snalazi medu psima, a dobra je i medu ljudima kad nema guzve i ljudi joj nisu preblizu. Ali ona je pas u kojega se ne moze imati puno povjerenja, na dosta mjesta gdje drugi pas moze biti bez povodnika, ona ne moze i sl.
Moje misljenje opcenito o udrugama je vrlo slicno silvericinom i bullmajinom. Najbolje bi bilo spasiti sve, ali to se ne moze. Nikako. Udomljavanje bez kastracije, a takvo se provodi i u brodu, zaista nema smisla. Sljedecu godinu dobar broj tih kujica koje udome doci ce im ponovo na vrata, ovaj put sa stencima u trbuhu. :sad