Quote:
Ja cu samo ovoliko: Luna je kod Inge oko godinu i pol, Inga stvarno puno zna i jako se puno trudi oko Lune i pruza joj beskrajno puno strpljenja i ljubavi, no napredak nije ni izbliza onoliki kolikom se Inga nadala, nazalost. Ona Lunu voli, ali mislim da je itekako svjesna da bi joj drukciji pas pruzio vise zadovoljstva uz manje truda. Sad je gotovo, Luna je clan obitelji i zbrinuta je i za njezinu se buducnost nitko ne mora bojati, no umjesto nje je u tom izvrsnom domu mogao biti zbrinut pas koji bi vise uzivao, mogao prihvatiti vise pruzene ljubavi u svim oblicima, i uz koga bi ljudski clanovi obitelji uzivali vise, a sigurno ga ne bi voljeli manje nego Lunu.

Sjecam se prepiske o Luni dok jos Inga nije ni bila na forumu i sjecam se svojeg osjecaja da ce s njom biti jako tesko i velikog postovanja za zrtvu koju su, time sto su Lunu udomili, napravili. Jer to u neku ruku i je zrtva, koliko god mi nase istraumatizirane i nesocijalizirane pse voljeli i uzivali s njima. Nusa nije plasljiva kao Luna (koliko sam ja uspjela procijeniti), ali prvih mjeseci je bila upravo takva ako ne i gora, a i danas ima jos tragova cinjenice da je dosla sa ceste iz tko zna kakvih uvjeta. Moguce je da je ona ekstra senzibilna (iako ne vjerujem bas u to, jer se npr. od panicnog straha prema drugim psima sasvim lijepo oporavila), no tako je kako je. Ja sam svjesna da u njoj postoje stvari koje u idealnom svijetu ne bi trebale, da se ponekad još uvijek previse prepadne velikih pasa, da se otpocetka ovisnicki vezala za nas jer smo joj ponudili sve lijepo sto joj je falilo, da jos uvijek pokusava smetlariti (a vjerujem da bi ju pocetnickim pokusajima uspjeli puno efikasnije zaustaviti u toj namjeri, nego ovako- kad je navika vec bila stvorena), da joj je ostala jedna senzibilnost koju vjerojatno ne bi u tolikoj mjeri imala da nije iskusila i lose stvari, da ima taj neki streetwise karakter i prekrasno se slaze sa vecinom lutalica, a u jako 'kultiviranim' uvjetima setnje na lajni i druzenja sa vise razlicitih pasa nalazi probleme... Na takve stvari ljude treba upozoriti. Suradjivati s trenerima koji su iskusni u procjeni pseceg karaktera, jer situacija se vlasnicima promijeni a da nisu toga ni svjesni. Mi cemo npr. najvjerojatnije imati i drugog psa i on ce najvjerojatnije biti iz kontroliranog uzgoja. Ali, opet ostaje cinjenica da ce Nusa, koju volimo najvise na svijetu, vjerojatno utjecati i na tog drugog psa u nekim stvarima, pa tako mozda i u stvarima koje su kod nje rezultat ta prva 3 mjeseca dok je ne znamo sto radila. Mozda ce se i nas pas iz kontroliranog uzgoja poceti pribojavati velikih pasa, ako to vidi kod nje. Mozda ce isto pokusavati smetlariti. Sanse nisu male i stvari nisu tako jednostavne kako na prvi pogled izgledaju, cak ni kad se ne radi o nekim 'ozbiljnim' problemima agresivnosti, nego naizgled banalnostima.