Jos nesto sto je dotakla Moon u temi o zastitarima: imam dojam, ispravite me ako grijesim, da je vecini nasih udruga, vjerojatno u dobroj namjeri sto lakseg udomljavanja, vise-manje svaki pas divan, krasan, dobar, drag i ljubazan. To u krajnjoj liniji nije laz, jer se ne moze zivotinji pripisivati ljudske moralne falinge... no realnost -- bar ona koju ja vidim, po mojim susretima i iskustvima do sada -- jest ta da postoji velik broj pasa, i s vlasnicima i bez vlasnika, koji imaju problematicne osobine. Jesu li one urodjene ili stecene i tko je za to kriv nije tema u koju bih ovdje ulazila, no reci cu samo da bih osobno, da trazim "polovnog" psa koji ce se dobro uklopiti u moju obitelj, gledala manje na izgled a vise na narav i navike. Pogledajte, recimo, slike Ingine Lune u Smijesku -- male skitnice koju je Inga uhvatila nakon sto je mjesecima zivjela na nasipu. Ona je jako, jako lijep i sladak pas, mnogi bi je pozeljeli, no tako je plaha i prepadnuta da bi ogromna vecina vlasnika manje sposobnih i manje predanih od Inge diglo ruke od nje i ili je pustilo da luta dalje ili je zavezalo na lanac. Ako Inga zeli pisati o svim problemima s kojima se susrela s Lunom i svojim razmisljanjima o svemu tome, mislim da bi to bilo izvrsno. Ja cu samo ovoliko: Luna je kod Inge oko godinu i pol, Inga stvarno puno zna i jako se puno trudi oko Lune i pruza joj beskrajno puno strpljenja i ljubavi, no napredak nije ni izbliza onoliki kolikom se Inga nadala, nazalost. Ona Lunu voli, ali mislim da je itekako svjesna da bi joj drukciji pas pruzio vise zadovoljstva uz manje truda. Sad je gotovo, Luna je clan obitelji i zbrinuta je i za njezinu se buducnost nitko ne mora bojati, no umjesto nje je u tom izvrsnom domu mogao biti zbrinut pas koji bi vise uzivao, mogao prihvatiti vise pruzene ljubavi u svim oblicima, i uz koga bi ljudski clanovi obitelji uzivali vise, a sigurno ga ne bi voljeli manje nego Lunu. Nadalje, vec se u drugim topicima po ovom forumu mogu pronaci i po par godina stare price o psima udomljenim s ulica i od udruga koji su svojim predanim udomiteljima donijeli raznorazne ozbiljne probleme, od patoloske plasljivosti i bjezanja do ozbiljnog agresivnog ponasanja -- a imam dojam da je jedino sto mnoge udruge nude pri udomljenju takvih pasa uvjeravanje da takvi problemi uz puno ljubavi pruzene od strane udomitelja sigurno nestaju, jer da je pas svjestan da je spasen i duboko zahvalan za to, te da samo treba covjek biti strpljiv. Ako ljubav i strpljenje sami po sebi ne pomognu, udomitelj ili postaje grozan covjek koji psa zeli vratiti udruzi ili neka izvoli sam rjesavati probleme kako zna i umije -- bar ja takav dojam imam, sorry ako je pogresan. Pa, eto pitanja za volontere: kad pokusavate udomiti nekog psa, govorite li zainteresiranima eventualne cinjenice tipa "ovaj pas je ugrizao jednu volonterku i pokusao ugristi jos dvije osobe," "ova kuja napada pse manje od sebe i jednog je ozbiljno ozlijedila," "ovaj pas mrzi djecu i vjerujemo da bi za njih bio opasan," "ovaj pas demolira stan ako ostane sam," "ovaj pas bjezi cim mu se ukaze prilika i do sada smo ga 12 puta naganjali po kvartu," "ovaj pas juri za ljudima na motorima i biciklima?" Dodate li "s ovim psom cete morati dosta raditi da rijesite problem i tesko da cete uspjeti sami, pa biste se morali obratiti nekom instruktoru ili skolici" ili kazete samo da je pas nesiguran i istraumatiziran i da ce se smiriti kad osjeti ljubav i sigurnost? Kako reagirate kad udomitelj vraca psa udruzi s objasnjenjem da se s psom ne moze nositi?
Je li ijedna udruga pokusala uspostaviti suradnju s nekom od organizacija za skolovanje pasa i njihovih vlasnika, ili barem s nekom osobom koja se time bavi i koja bi bila voljna barem neke pse strucno procijeniti i sugerirati kako bi se njihovi problemi mogli rijesiti? Tu mislim, izmedju ostalog, na Pina. Jeste li ikada pokusali pozvati profesionalca da procijeni Pinovo ponasanje i eventualno ponudi savjet kako Pinov problem rijesiti, ako je to moguce (sto bi, vjerujem, profesionalac znao s vecom sigurnoscu nego volonter udruge)?