:tx šapice što i vi razmišljate o ovim stvarima.
Prvo, mislim da bi naslov novog topika trebalo promjeniti u 'Što mislimo da je u interesu spašene životinje', jer mislim da se ne radi samo o eutanaziji. Beskrajna je ljudska mašta u smišljanju opravdanja za spašavanje životinja pod svaku cijenu.
Drugo, ovdje su komentari krenuli upravo u smjeru koji sam očekivala, a to je da mi ljudi ustvari imamo samilosti za životinje ali nam nedostaje empatije (stavljanje u njihove cipele) što je razumljivo, jer možemo osjećati samo kao ljudi. Zato je diskusija i krenula s ljudskog stanovišta (što mi ljudi mislimo o ljudskom duhu i što je s tijelom, itd. - nadodat ću nešto na tu temu u novom topiku).
Treće, osobno me nije zbedirala pomisao da sam napravila nešto krivo odlučivši da Boxi ide na operaciju (ipak je on samo star, a ne i bolestan pas) već mogućnost da smo ga izmrcvarili, a budući život mu neće biti bitno kvalitetniji. Ako se i oporavi, što vjerujem da hoće, Boxi možda ostatak života ipak provede u boxu, rekla bih vegetirajući. I koliko god mi bile strane usporedbe životinja s ljudima, ovo me podsjeća na onaj robijaški film s Dustinom Hoffmanom (kako se zove?) gdje dva robijaša provode život u zatvoru na otoku i sanjaju o slobodi i dok se jedan na kraju svog životnog puta napokon baca u valove koje će ga odvesti u slobodu, drugi ostaje uzgajati zelje i svinje. Tko je od njih dvojice odreagirao sličnije životinji (ili čak psu)? Nagon za životom nas održava živima. Ja nebih skočila, jer nisam faca, ja bih ostala uzgajati zelje i svinje. Kao životinja, kao Boxi.
Slijedeće, što se tiče dobrih namjera, a kao osoba koja smatra da su poslovice bedastoće, ipak sam sigurna da je Dante dobro rekao 'Put do pakla popločen je dobrim namjerama'. Boxijev život je dokaz tome.
I napokon, Boxi je dobro, ipak je on otporna generacija, devedesete, pas koji će vjerojatno uginuti od starosti. Pas koji bi i prošlog proljeća vjerojatno zauvijek mirno zaspao na savskom nasipu ili ljeti uz krapinsku cestu da ga nismo našli. Pas koji se poput mudraca ne suprotstavlja životnim stihijama već prilagođava životu koji prolazi, a više ne sudjeluje u njemu. Samo što smo ga mi zaskočili i odlučili da je ljudski način bolji. No, to je napokon sudbina svih pasa.