Lindi Smith sigurno nije bilo lako i jos joj uvijek nije lako, ali evo dijela o eutanaziji iz jednog drugog njezinog clanka:

:link vrste ljudi koje se bave spasavanjem zivotinja

Ovo zvuci smijesno iz mojih usta, jer ljudi misle da sam i ja sama "bleeding heart." Prva cu priznati da ne vjerujem u olako oduzimanje zivota drugog stvorenja, ali eutanazija je nuzan dio spasavanja. Ako to niste u stanju napraviti, nemojte spasavati zivotinje.

Eutanazija je za mene bolan proces. I dalje osjecam isti bol i agoniju i bespomocnost koje sam osjecala za Nikki, prvog psa kojega sam morala ubiti. To nikad ne prestaje i ne postaje lakse.

“Najlakse” su odluke da se eutanaziraju bolesne zivotinje, zivotinje koje pate. Znam da ih oslobadjam i saljem Bogu koji ce se pobrinuti da im bude bolje no sto im je bilo na zemlji, ali sam uvijek zalosna sto ih nisam pronasla ranije, kad im je mozda bilo moguce pomoci.

Slijedece su opasne zivotinje. Iako me oduzimanje zivota boli, znam da spasavam psa od toga da ozlijedi ljudsko bice, mozda i ozbiljno. Takodjer razmisljam o tome da bi taj pas mogao umrijeti nekom zastrasujucom smrcu umjesto mirnom smrcu uz mene. I zbog njih sam zalosna: mozda smo, da smo ih dovoljno rano pronasli, mogli promijeniti njihovu narav ili ih spasiti od zivota koji ih je ucinio opasnima.

Takodjer eutanaziramo psa kojega je nemoguce udomiti zato sto je star, ima problema s ponasanjem, ili je hibrid malamuta i vuka.

Gotovo je nemoguce udomiti psa starog 10 ili 12 godina. Tesko je zamisliti da ljudi mogu odbaciti zivotinju nakon svih tih godina zajednickog zivota, ali dogadja se. Ako je starost jedini uzrok smrti, bijesna sam.

Neke je pse nemoguce udomiti. Nisu opasni, nisu bolesni, nisu stari. Oni su mentalno neprilagodjeni — nevjerojatno nervozni, nije im dobro ni u kuci ni vani, ili preskacu svako ogradu. Ozlijede se boreci se da pobjegnu. Nikad nisu opusteni, nikad ne izgledaju sretni ni zadovoljni. Muka ih je drzati i nemoguce udomiti.

S hibridima je tesko. Ja se s tim stvorenjima uglavnom slazem i zaista cijenim divljinu u njima. Medjutim, za ocuvanje pasmine, spasene krizance vuka i malamuta treba eutanazirati. Oni su losi ljubimci za doslovno svakog vlasnika, a lose utjecu na pseci dio svog naslijedja ako ih se pogresno identificira kao cistokrvne malamute, namjerno ili iz neznanja.

Najteze je eutanazirati zivotinju na koju potrosite vremena, novca i energije, koju naucite cijeniti i voljeti, i ona onda pocini neoprostivi cin agresije. Bol je uzasna i dugotrajna.

Eutanazija je ruzna, bolna, emocionalno stresna, moralna borba, i vrlo potrebna. Ako ste za to nesposobni, nemojte se baviti spasavanjem.