Da,bez emocija to nitko ne bi ni radio,sve bi ih pobili i tocka.
No opet je velika razlika kad to radim ja,pojedinac ili neka udruga.Mi smo samo na ovog jednog psa potrosili truda i novaca za jedno destak,a vjerojatno i vise drugih pasa.I to je bilo u granicama nasih mogucnosti-uz ostala dva normalna psa(a neko vrijeme i 3).
A zamisli sad neku udrugu koja je i ovako knap sa lovom i krpa kako zna i umije i onda udomi nekoliko ovakvih pasa.Koliko je to onda potenciranih "udomljivih" pasa ostalo na cesti jer su sredstva isparila u "rupu bez dna"?To su jako velike brojke.Ja jos nikad nisam nazvala neku od nasih udruga i dozivjela da mi kazu da ce preuzet psa kojeg sam pobrala s ceste.Uvijek su kapaciteti puni i na fini ti nacin kazu da se snades kako znas.A cilj bi trebao bit da psi ne ovise toliko o pomoci nekolicine voljnih pojedinaca,vec da za njih postoji neka sigurna organizacija koja ce ih preuzet bez obzira od kuda su.Bas kao sto to rade vani kad prijavite lutalicu,dodu i pokupe ga,bez onog "sta gnjavite,nemamo ni vremena ni mjesta".A nase si udruge to ne mogu priustit,bas zbog lose organiziranosti.
Ne kazem da su one krive,kod nas je sve vecinom jos nesredeno i traljavo organizirano,sudstvo,zdravstvo,politika..pa tako i to.Pa svi onda posluju kako znaju i umiju,uvijek u nekom mediokritetu,a ponekad i ispod toga.Prilicno je ocito da nesto nije u redu i da se treba promijenit pa bi nasa pametna drzava jednom mogla pogledat strane primjere,a ne nas sa novim zakonima o dobrobiti zivotinja opet vracat u srednji vijek.Ispada da smo mi popili svu pamet svijeta sto se dobrobiti zivotinja tice..