Zalosno.
I ovo je tuzna prica, Asja, o tvome psu. Puno si ucinila za njega.. ali cemu zbrajati unazad, kao da ljudi zbrajaju godine u promasenom braku. Porazi nas definitivno uce.
Emocijama zaista treba razum. Ali bez prvenstveno emocija nijedan covjek ne bi pokupio, izlijecio i udomio psa.
Meni je skroz nebitno jel "idealisticki" ili neka druga rijec, ako sam ja ili netko drugi ucinio dobro za nesretnu zivotinju. Ne moze svaka prica zavrsiti sretno, ali puno mozemo uciniti ako.. opet ja: manje racionaliziramo (sto najcesce ide u cilju sebicnih ljudskih razloga, cast izuzecima) a vise osjecamo. I oni osjecaju, zar ne.
Eutanazija znam da je nekad nezaobilazna, kako Borna kaze cin milosrdja.. ali da se vratim na Sapu- tko bi rekao prosle veljace: Ne Ljiljana, nemoj pokupiti trudnu neuglednu pesicu, ona je neudomljiva i bolje joj racionalno skratiti muke. Zasto da jede i deblja se kad se na racun nje moze prehraniti dvadeset slatkih svilenkastih stenaca :pih