O kojim je to udrugama i zastitarima rijec??
Nekako imam osjecaj da se ovdje radi o nekoj inozemnoj imaginaciji!
Moja Medjimurska, do nas su Varazdinci, Grad Zagreb, Karlovcani sa nesretnim sinterajem, Rijecani sa dva azila, Sibencani, Dubrovcani, nemam pojma sto je sa Splitom, Osijek! A sto je sam ostalim gradovima o kojima pojma nemamo??
Moja udruga je udruga u kojoj volontira desetak entuzijasta koji su svojom voljom i svojim (doslovno) rukama izgradili azil?? To smo mi takozvani zastitari!
I svakako mislim da je u svim udrugama isto, premalo ljudi i premalo novaca!
Usporedjivati stanje hrvatskih udruga sa inozemnim udrugama isto je kao usporedjivati stupanj nase i njihove demokracije! Gdje su nama porezi za zastitu zivotinja?? Pa svi se financiramo najvise privatnim donacijama!
Kada institucije lokalne samouprave preuzmu azile i financiraju iste, kada se azili profesionaliziraju u vidu zbrinjavanja zivotinja i kada ti isti azili budu imali popratnu infrastrukturu, ja cu biti volonter koji se doci u azil i setati pse!
Sada smo Katice za sve, najmanje stignemo brinuti za pse!
A radim to kako sam rekla iz razloga „srca“, kao sto bi to mogli svi vi! Niti imam viska vremena, niti sam odusevljena time, medjutim …!
U mojem azilu eutanizirana su dva psa! Pesica neizljecivo bolesta i pesica koja od starosti vise nije mogla hodati! To jest cin milosrdja!
Ni mi, ni Osjecani, ni Varazdinci, ni jedna zagrebacka udruga ne ubija pse!
Nemojte nam stavljati u obvezu da pored svega sto radimo, odlucujemo o ubijanju onih koje spasavamo! To je protivno razlozima zbog kojih dolazimo u azile, ulazimo u sinteraje, spavamo nemirnim snovima! A ponavljam, clanovi udruga i volonteri mogu biti svi!