Uh,grozne teme..cak me malo podsjeca na one vjecne prepirke o abortusu,tko ima pravo odlucit,kada,zasto..A odgovor zapravo ne postoji.
Nisam dugo clan na Sapicama,no nadam se da imam pravo izrazit svoje misljenje..
Po meni bi stav pojedinca i stav udruga koje brinu o zivotinjama trebali bit ipak ponesto razliciti.Naime,ja kao pojedinac ne bih nikad mogla uspavat zdravu zivotinju koja je npr neudomljiva zbog neatraktivnog izgleda.Po meni to je ispravno samo kad je zivotinja neizljecivo bolesna,pati se ili je krajnje agresivna prema ljudima.Da sam sigurna da je nitko nece,ostala bi kod mene i pretpostavljam da bi sa svojim financijskim mogucnostima mogla prehranit 1-3 takva psa.
No udruge imaju zadacu zbrinut na stotine i tisuce napustenih pasa i gdje bi one dosle kad bi odlucivale samo srcem i kad bi se za samo jednog psa izdvajale ogromne svote novca,mada nema nade da ikad bude ostvaren cilj udruge,tj da bude udomljen?Na stanje samog bankrota,rekla bih.I onda ne bi mogle pomoci niti jednoj zivotinji,a niti onima na koje je takoreci "uzaludno" trosen novac.Vani je praksa da se psi koji nakon nekog roka(ne znam tocno jel kod njih tocno 30 ili 60 dana)nisu udomljeni uspavaju.Nema vise onog tko ce mu pomoc nakon tog,propisom odredenog roka.Isto vrijedi za agresivne pse.
Ne daje im se nikakva sansa,vec se najcesce odmah uspavaju.Prilicno okrutno i hladno.No ako pogledate njihove azile za pse i nase,postaje jasno zasto oni imaju takav stav.Kod njih nema dugova,neimanja novaca za kastracije/sterilizacije ili ljecenja,zaposleni im nisu samo volonteri jer imaju novaca da isplacuju ljude,prostor je veci i ljepsi,prehrana bolja,kao i sama briga o psima.
Moglo bi se reci da je to kod njih biznis ko i svaki drugi.
I istina je da je to okrutno.No da je svijet idealan ne bi se nikad vodile ovakve debate,jer bi bilo mjesta i mogucnosti za svakoga.Ovako dio pasa bude "zrtvovan",no ne uzalud.Na tu brojku dolazi puno veci broj udomljenih,spasenih zivota.Psi tu nisu nista krivi,jer je covjek stvorio taj problem nezeljenih pasa i sad ga rjesava kako zna i umije,u skladu sa financijama.I da ne bi stalno dolazila pitanja "koji ce pas zivjet,a koji ne" za svaku pojedinacnu zivotinju,napravljeni su ti kriteriji za eutanaziju.Nije bitno jel pas lijep,saren,dobar,pametan,
mlad,stene,zlostavljan,poseban..Ako nije udomljen u tom roku,on postaje "teret" i uspavljuje ga se.
A kako mi,kao,idemo prema zapadu,Europi moze se ocekivat da ce kroz koju godinu i kod nas doci takav sistem rada.Ako dode,vjerojatno ce sve bit vise i bolje organizirano i bit ce vise sredstava.No nece bit bez zrtava,jer nista u zivotu nije.
Ja sam inace pekmez i kad citam kako tamo uspavljuju i malu stenad sa "hladnom" glavom,mene sve stegne u srcu,sve bi ih spasila da mogu.Ali ako se pogleda globalna slika,covjek shvati da u takvim situacijama racionalnost dolazi ispred emocija.
A sto se pasje srece tice..to ide od psa do psa.Neki su sretni s ljudima,neki dok lutaju cestama,neki u dvoristu,neki u krevetu.No kako se god okrenulo pas je drustvena zivotinja i sigurno nije sretan ako provede cijeli zivot u kavezu,bez kontakta s vanjskim svijetom.Nisam nikad upoznala Pinu pa da mogu zakljucit jel on meni izgleda kao sretan pas.No nekako mi je tesko povjerovat u to,jer ako je on toliko istraumatiziran,sigurno mu nije ugodno kad vidi ljude koji ga pustaju,ciste mu kavez i ostalo.Za njega je i to stres i podsjecanje na patnje koje mu je covjek priustio.Mozda to kod njega nije slucaj i mozda jos ima nade(kad vec ocito ima volje da ga se drzi do kraja zivota u boxu),no ponekad su neka ostecenja i traume prevelike da ih ista moze popraviti,pa cak i odrzavanje na zivotu znaci daljnju patnju.
Isto tako "realno" gledano,niti Boxi vani ne bi docekao drugu priliku.Zakljucak bi bio da mu je bolje skratit muke i prebacit sredstva nekom tko ima vise sansi za novi zivot.
(mada u SAD-u imaju cak udruge koje spasavaju samo odredene pasmine i najcesce ih odrzavaju na zivotu,pa bi Boxi,a mozda i Pino,imali vece sanse za udomljavanje).
A s mog gledista,u njegov se zivot uplelo mnogo ljudi kojima je stalo do njega i trudi se oko njega,pokusavajuci mu pomoc pod svaku cijenu.Pa kad je vec doslo ovoliko daleko i kad je Boxi sam po sebi zapravo drag i bezopasan pas,bilo bi steta da sad sve propadne,bio bi red da vam se ulozen trud i novac vrate njegovim konacnim udomljenjem.
Moj bi zakljucak bio da vecina nas osobno ne bi uspavala nijednu zdravu,normalnu zivotinju no da su stav nas kao pojedinaca i stav azila i udruga dvije potpuno razlicite stvari.Mi gledamo pojedinacno,oni gledaju siroku sliku.