Sve ovo što je Notrzan napisala za gospođu koju sam ja spomenula na Šapicama, može se reći i za Moniku. Osim maca ima i pasa napuštenih, zlostavljanih, pregaženih. Nazvala me je (Monika) prekjučer navečer oko pol noći, kad ja već duboko spavam, a ona je tek nahranila, počistila i polječila svoje azilante, da mi se ispriča zbog kujice, jer nije mogla doći po nju i bebu. Puna je pasa, osim onoga što dobije od grada, (ispričavam se unaprijed ne znam kak ta "pomoć" od grada funkcionira, jer ne radim za udrugu, ali sam zbog kujice u toku njenih akcija spašavanja), sve financira sama ili uz pomoć donacija, kojih baš i nema. Ljudi je zovu danju i noću kad naiđu na neku napuštenu životinju, kažu uputili su iz iz Suze ili Noine arke, dobili su broj od nekog.... (sjetimo se Laure, ista priča). I onda ona iako zna da više ne može i nema, prije nego poždere sama sebe od žalosti i brige, sjedne u auto i krene u akciju spasavanja. Uvale joj ljudi nekog nesretnika, obećaju se brinuti za njega i zaborave ga. I to već znamo. A pasa ima na desetke, što odraslih što štenaca. Ni mogućnost prihvata u Njemačkoj ne može iskoristiti ako nema novaca za prijevoz i sve one formalnosti koje su potrebne. Znam da je teško, ja sam u velikoj frci s lovom, sigurno nas ima još takvih na forumu, Svakodnevno se traži i moli pomoć za nekoga. Ne treba puno, svako dobre volje da pridoda neku siću, skupit će se. Na žalost nije samo jedan prijatelj u nevolji.