Hm, ja u principu uvijek pokusam spasiti zivotinju 'po svaku cijenu',a ne smatram se zato ludim sakupljacem.
Mislim da ste prilicno pobrkali topike: jedno su ekstremi i necije upitno psihicko-mentalno zdravlje, a drugo je stav s kojime se pomaze zivotinjama.
Ovakvih i onakvih ekstrema ima medju ljudima koji se bave zivotinjama, isto kao medju drugima.
Btw, bojim se da bi psi iz sinteraja radije umrli uz 'andjela smrti' nego na hladnom betonu ili jos gore.
Nazalost, DCM je nabrojala nasu slatku realnost u sluzbenim institucijama. Do javnosti niti ne dodje prava istina o nestalim, ubijenim psima, a nema 'odgovornog' pojedinca kojega bi se prozvalo ili ovdje kritiziralo. Oni rade za placu.
To je nasa hr situacija, ne stvar necijeg mentalnog zdravlja. Da drustvena briga funkcionira, do ovakvih ekstrema ne bi doslo. Ali gdje su psi i mace, kad ovdje ni briga za djecu nije na zadovoljavajucoj razini??
Vec je svakome jasno da je kontraprodutivno uzimati prevelik broj zivotinja ako se ne moze brinuti o njima. Treba to jos nekome objasnjavati? Sigurno ne Dujecitamaloj ili slicnima.
Oni kojima su kritike namijenjeno ionako nece citati. Ako se sve svodi na izricanje vlastitog stava, ni to nije ista produktivnije za nesretne zivotinje- bolje poduzeti nesto.
Makar jedna spasena zivotinja, ako mozete i imate uvjete.
Mozda po svaku cijenu, a mozda vrlo jeftino. Samo malo vremena, volje i ljubavi- to je spasen zivot.