Ovaj topik sam puno drugačije shvatila od tebe. I svakako me misao koja u njemu prevladava smeta i ne mogu se složiti s njom. Zato uglavnom i izbjegavam sudjelovane u ovom topiku jer me emotivno iscrpljuje. Ono što sam ja shvatila, nije kritika načina spašavanja i uvjeta u kojima se psi drže, već sortiranje pasa na udomljive i neudomljive i svojevrsno opravdavanje eutanazije onih koje se ne može "spasiti". S tim se eto, ne mogu složiti. Javila sam se zato jer mislim da ovaj primjer gospođe Julijane nije primjer koji reprezentativno prikazuje predmet rasprave u ovom topiku. Živi primjer ove rasprave je Pino, pas koji je po mnogima samo trošak zbog kojeg nisu spašeni oni koje se može spasiti. Kako sam, eto, u jedan sličan slučaj emotivno upletena, mogu reći da se ne slažem s eutanazijom zdravih pasa i da mi nikada nije opravdana. Jednako tako svakim danom sve više mesa odbijam od sebe jer jednim dijelom smatram da nije u redu da netko ubija životinje zbog mene.