Jesam itekako sam uzrujana! Ne vidim svrsishodnost i potrebu propitivanja necijeg truda. Ne razumijem odakle nekome obraz da ocijenjuje da li je netko pomogao ovome ili onima. Ako je netko na sebe uzeo brigu o 1 psu/maci ili o njih 100 odakle pravo onome ko nije da proispituje kvalitetu necije brige!??! Sta to znaci da ja nemam stan koliki imam (racunajte 23,76m2) nego livadu i kucu i da se polomim da maknem s ceste nekolicinu pasa/maca s ceste, pruzim im krov nad glavom, jelo (mozda ne eukanubu ili canin, ajme strasno), i pokusavam udomiti koga mogu, koga ne ostavim da zivi samnom i pomazem kolko god mogu, znaci ne idem u kino, kazaliste, ne hodam po restoranima, ne pijem kave i ne idem na more jer si godisnji ne mogu priustiti ni financijski ni fizicki...) da se ne brinem na nivou!??! Daje bolje ih potamanit??! Da! Uzrujana sam ! Jako! Jer ne vidim s kojim pravom si netko tako nesto moze dozvoliti a da se ne zagrize za jezik pri istom.
Filozofiranje? Znat ce oni kojih ide!Tebe ne.