Evo nakon mojih bebica zalutala sam i ovamo. U zakašnjenju od par mjeseci, ali eto me. Kad sam dovela doktoru bebice, rekao je da misli da nemaju šanse, ali smo se složili u tome da dok su živi treba učiniti sve da im se pomogne. I to smo učinili, on na svoj, a ja na svoj način. Nije uspjelo. Imala sam jazavčara koji je umro sa 17 godina, skoro zadnje dvije imao je bodi, u njemu pelenu, a kakao je uz moju pomoć. Nije pravo ni vidio ni čuo ali je imao silan apetit. Oko mene su mi govorili da sam sebična, da ga mučim, znam da sam se i ja mučila, bilo mi je tužno gledati nekad onako lijepog temperamentnog psa u bodiju s pelenom, ali sam poštivala njegov život do kraja. Nisam ga dala dala uspavati. Zaspao je sam.