Quote:
Kako smo mi ljudi nadmašili svojom inteligencijom sve drugo razumno i inteligentno na zemlji, krenuli smo propitivati i naše pravo upravljanja manje inteligentniom bicima. Pozicija iz koje govorimo nikada nije iskljucivo razumna, emotivna ili moralna.
Da.. tocno. "Propitivati" je jako fina rijec. Sigurno covjek nije iskljucivo razum ili iskljucivo osjecaji, uvijek uz jedno imamo i drugo. Samo u raznim omjerima. Rekla bih, Coco, ima "morala" i "morala".
Koliko zasad znam o zivotinjama u ljudskoj povijesti, nikad im se nije pisalo dobro. Uz nas.
Milijunima godina postojale su vrste, a covjek je za nekih 4-5 tisuca godina, sto je zapravo minijaturan djelic proslosti ove planete, unistio velik dio zivota.
Danas osigurani opstanak imaju samo one zivotinje koje covjeku sluze- za hranu, za cipele ili kaput, i za zabavu. Kakav je trend izumiranja svega sto covjeku nije korisno, za par desetaka godina vjerojatno uopce nece biti zivotinja kojima smo se nekad divili. Ostat ce samo one koje nam sluze. Nazalost tako podaci govore.
Ok, netko ce reci da psi ili macke ne "sluze"- ja ipak vecinom tako vidim nase drzanje zivotinja. Cak i svoje. Njih nitko ne pita zele li biti nasi ljubimci i prilagodjavati nam se u svemu.
Zasto uzimamo kucne ljubimce? Razlozi su od onoga "Trebam cuvara"; "Dijete mi je odraslo i otislo, trebam nekoga da me zabavlja"; "Usamljen sam, treba mi prijatelj", "Doktor mi je preporucio", "Dijete zeli psa", itd, preko hira ili snobizma, do jednostavne "romanticne" ljubavi prema zivotinjama. Kakav god razlog bio, kad je u pitanju odnos prema zivotinji koji njoj cini najvise moguce dobro a cim manje lose, u ovim okolnostima..pretpostavljam da joj je ok. Bilo da se radi o obitelji koja krpa kraj sa krajem, ili o nekome sa viškom vremena i sredstava.
A kako pomoci jadnim stvorenjima koje je covjek prigrlio, pripitomio, iskoristio..i cesto odbacio. Pomaze im se ovdje u drustvu koje i dalje zivotinjama gospodari u razne svrhe, i dalje se smatra vlasnikom svega sto zivi.

Mislim da ce uskoro doci vrijeme kad ce jedan vuk biti samo crtez u slikovnici ili ponizeni stvor u zoo-u, od kojeg cemo okretati glavu. Mozda "genetski modificiran" ili nastao umjetnom oplodnjom..vec smo u tome.
Pa kad se govori o moralu, mislim da od toga u globalu nema nista. Neki sitni postotak covjecanstva se trudi popraviti stetu, ali ljudska rasa grabi naprijed velikim koracima gorespomenutog "razuma", cak i oni primitivniji nazalost ih sustizu.
U neku ruku sam sretna sto zivim u jos donekle romanticno- nerazvijenoj sredini, koja jos nije nasla nacina da potamani ili podjarmi bas sve sto zeli. Ali i to ce se dogoditi.
O cemu govorim? O odnosu ljudi i zivotinja.
Netko je spominjao moje mace, kao "nisam racionalna" itd, a samo sam rekla da ne znam sto bih ucinila da se susretnem sa situacijom eutanazije jednoga od njih. Radilo se o hipotetskoj situaciji.
Vidjela sam ovdje dosta postova koji zagovaraju eutanaziju iz xy razloga, bilo neudomljivosti, bilo bolesti.
Ali znate, lako je govoriti.
Lako je nekome tko nije u toj situaciji, ili jos bolje, niti je ljubitelj ili vlasnik mace -npr. sugerirati meni sto bih "trebala uciniti".
Tako nesto mi je.. neshvatljivo.
DCM je rekla negdje, eutanazija je lijepa rijec za ubojstvo.
To je to: covjek si uzima za pravo odlucivati o svemu. Nakon svega losega sto je cinio zivotinjama, i svega dobrog sto bi mogao, a ne cini.. Nakon svega toga uzima si jos za pravo odluku o zivotu i smrti živog stvora.
Po cemu smo onda razliciti od nasih "primitivnih" predaka, koji su tamanili zivotinje iz svih mogucih razloga?
Jer mi jesmo zasluzni za bajne velike gradove sa previse zivotinja u njima, tako i za njihove bolesti.
Sve sto smo sebi natovarili "super" civilizacijom koja nas sad gusi- natovarili smo i zivotinjama koje smo pripitomili za svoju korist. Ne bismo li mogli onda otici jedan pozitivan korak dalje, kao ljubitelji tih nasih vjernih zvjercica, i pomoci im da bolje zive? A ne ih samo "prekriziti" i uputiti na usmrcivanje jer nemamo vremena za njih, jer nam se ne da, jer imamo svoje ljubimce koje ne zelimo ugroziti..
Gdje je u tome moral, naš ljudski? Po meni je to samo ljudska sebicnost.
Ocito je, i ja potpuno usporedjujem zivot zivotinje i covjeka; za mene je ono sto zivi, dise i osjeca jednakovrijedno. Ne vidim veliku vrijednost ljudske rase u nicemu osim u sposobnosti da pomogne slabijima od sebe, sto rijetko cini. Sav ostali razvoj isao je oduvijek samo na ruku jednoga: covjeka. Moralno? Dobro? ..Kome dobro? Samo covjeku, i to samo na kratke staze, kao sto nazalost svjedocimo.
Olaksali smo si svakodnevicu do maksimuma i produzili vijek za odredjeni broj godina. Ali oni "primitivci" otprije su se osjecali jednako vrijedni i vazni kao mi danas, jednako su se smatrali bogomdanima. A kud nas je to dovelo, ljudski osjecaj nadmoci razuma nad svime sto zivi..? Potkopali smo na kraju sami sebe. Sve u silnoj vjeri da smo pametniji od prirode.
Pretpostavljam da ce ovdje uslijediti razne teoretsko-razumske definicije koje ce reci kako je eutanazija nekad nuzna, kako je puno zivota vrijednije od jednog itd.. ali ne mogu shvatiti zagovaranje usmrcivanja na bilo koji nacin.
Osim kad se zivotinja muci.
Nemam rjesenje za preagresivne zivotinje, pogotovo za one koje su takve radi nesrece sa covjekom. Vjerujem da i u tim slucajevima postoji velika skala od + do -. Nisam ih hendlala i nisam stradala od nijedne. Da me napadne, branila bih se. Kao i od covjeka koji me napadne. Da li je bolje zivotarenje preagresivne zivotinje u kavezu ili usmrcivanje.. tko sam ja da to znam?
Ali znam da je usmrcivanje konacan prekid zivota koji ne daje vise nikakvu sansu.
Smrt ostaje smrt. Nema dalje.
I nema nista cinjenicnije od toga.
Po meni su zivot i smrt bilo kojeg zivog bica preozbiljne stvari za suvise hipotetskih rasprava. Sto zelimo dokazati, kako se uopce mi "inteligentni" dovedemo do prepucavanja u ovakvoj temi??
Kako ce to pomoci ijednoj zivotinji? Zelimo li uopce pomoci nekoj, ili samo, opet, dokazujemo svoju pamet..?
Po meni ili branimo zivot (zivotinje), ili ne. Ili je spasavamo, ili ne. U suprotnom je eutanazija valjda jedno od rjesenja, brzo i lako. A gdje je savjest.. Gdje je zivot koji se oduzima.
I sama se osjecam glupo sto sam se uopce upustila u pretjerano raspravljanje, makar o hipotetskom usmrcivanju. U smrti nema nista za razglabanje.
Rasprave su teorija, smrt je samo praksa. Bez popravnog, bez mogucnosti kvotanja i replija.
Valjda sam "romantik" kako mi je netko priljepio, prosjecan ateist, koji ipak osjeca da je zivot svet. Smrt mi nije romanticna, kako god romanticno moje rijeci zvucale. Za mene je ubiti, iz bilo kojeg razloga, cin protiv prirode. Cak i kad je humanitarno, ostaje ubojstvo. Prekid prirodnog tijeka o kojem i sami ovisimo.
Upravo sam bila u blizini te strasne situacije, ne zelim je nikome. A kad sam krajickom mozga pomislila na eutanaziju, jer mi se ucinilo da se zivotinja mozda previse muci, istom mi je palo na pamet: kako sam slaba i sebicna. Kome zelim olaksati- njoj, ili sebi?
Rekoh sebi: ona se bori, ti ces joj pomagati koliko mozes. I uspijelo je :luck