Prilikom trazenja tekstova o porijeklu pasa te kako je doslo do pripitomljavanja, negdje sam procitala da proucavanjem nacina zivljenja i socijalne strukture ljudske i vucje zajednice (pretpostavka je da pas proizlazi od vuka) vidljivo je da su jako slicne i da vucje ponasanje ima puno afiniteta sa ponasanjem primitivnog covjeka (neandertal). I jedni i drugi su poceli svoju evoluciju kao drustvene zivotinje ciji opstanak ovisi od lova i njihovo je ponasanje i dan danas uvjetovano zivotom zajednice. Samo je pitanje do kuda je evolucija stigla. Meni se cini da je ljudska zajednica ipak malo vise napredovala a da se zivotinjske zajednice ipak vise povode za instinktom.
Cudno mi je kada se pokusava komparirati razum covjeka i zivotinje, jer po svemu ovome do sada napisanom, cak i da postoji vise vrsta razuma, ljudska vrsta se povodi jednim jedinim razumom i to razumije. To je otprilike kao i ponasanje koje je drustveno prihvatljivo. Imamo odredjene norme kojih se svi drze i oni koji od njih odskacu nisu drustveno prihvatljivi. Naravno to je sve organizirano odredjenim kriterijima i oni su postavljeni upravo zbog toga da ne bi postojala anarhija. Kada se cijeli svijet povodi za time normalno je da i mi to tako prihvacamo jer zivimo u ovom svijetu. Zivotinje mozda i imaju svoj, zivotinjski razum ali ga mi ne razumijemo i nikad i necemo jer nismo zivotinje (bez ikakve uvrede za tu vrstu). Ono sto mi mozemo i sto radimo je eventualan pokusaj interpretacije zivotinjskog ponasanja. A da bi netko bio dobar u tome mislim da treba jako puno proucavanja odredjene vrste i zajednice.

No da se vratimo na temu ovog topica i da zavrsimo sa filozoranjem ;) mislim da je jako vazno prvo dobro prouciti ponasanje pasa, macaka i ostalih zivotinja koje se pokusava spasiti i udomiti. Pokusati razumijeti kako zive i koji ih instinkti (ili razum) vode i onda krenuti rjesavati probleme sa kojima se u odredjenom trenutku susrecemo. Nema smisla pripisivati im neke ljudske karakteristike i osjecaje jer oni nisu isti kao ovi nasi i mi ih i uz najbolju volju ne mozemo razumjeti. Cini mi se da u prirodi zivotinje rjesavaju jako brzo problem bolesnih zivotinja jer mogu samo otezati zivot copora, a isto tako i agresivne i dominantne zivotinje nisu dugog vijeka u coporu koji je vec formiran. I to se rjesava po kratkom postupku. Takav primjerak je ili otjeran ili se copor okrece protiv njega i tesko da ce prezivjeti u borbi protiv copora. Ocito ih ne vodi srce vec borba za opstanak.
To je ujedno i razlog zasto se ne bi smjelo pristupati spasavanju zivotinja (u ulozi udruge) samo sa srcem. Tu su iskljuceni volonteri i pojedinci koji se bave spasavanjem zivotinja. Naime kada se ucini sve sto je u nasoj moci da se vidi da li je moguce spasenju zivotinju rehabilitirati i udomiti i to tako da ne ugrozava niciji zivot, ni zivotinjski ni ljudski (znaci ako se radi o bolesnoj ili o agresivnoj zivotinji), i rezultira da je udomljenje nemoguce, ja zaista ne vidim zasto se opirati necmu sto je ponekad potrebno iako jako tuzno i tesko za izvesti tj. eutanaziji.