Quote:
je ljudima je svjetla točka razvoja, a mnogim životinjama crna rupa na kraju tunela nakon velikih patnji.

Mogu shvatiti da tako razmisljas iako ja ne (jer mi se stvari ne cine toliko jednostavne i mislim da bi godinama trebala proucavati fenomen zblizavanja covjeka i psa, te ljudski utjecaj na razvoj pasmina, pa dalje.. medjusobnu korist koju su u povijesti imali ljudi i psi, drukcije kontekste koji su tada postojali i jos sto stvari), no nije mi jasno kako je to relevantno u sadasnjoj situaciji covjek/pas. Znaci, jasno mi je otprilike zasto razmisljas na taj nacin, ali mi nije jasno zasto iz tog razmisljanja izvodis zakljucke koji se odnose iskljucivo na probleme i pitanja koje trenutno susrecemo, koji su u kontekstu sadasnje situacije, kakvom god je dozivljavali. Je li tebi dozivljaj brige oko pasa dozivljaj da bi im se trebali iskupiti za 'crnu rupu' koju smo im prouzrocili? Eto, to bi me bas zanimalo. Ja to, sa svojim psom, ne mogu na taj nacin generalizirati. Meni je nekako svaki odnos zivotinja/ja potpuno nov, bez repova o icijoj patnji, odgovornosti ili krivnji, jer imam osjecaj da bi takvom generalizacijom, odnosno uvodjenjem misli poput: 'mi smo tolike zivotinje upropastili' u konkretan odnos- taj odnos patio i ne bi bio sve ono sto moze biti. Cak i sa zivotinjom koja nije moja, nego joj (hipotetski) pomazem, udomljavam ju ili nesto od toga.

Ako se uopce kuzi sto zelim reci.. :\