:( Ja stalno razmišljam o tome. ne znam što bih rekla, što napisala, pa samo šutim. Ne mogu ni zamisliti bol tih ljudi. Ne mogu ni naći opravdanje za njihovu neodgovornost. Šteta je nepovratno učinjena. Žao mi je djeteta, žao mi je psa, žao mi je nesretnih roditelja.

Neki dan sam šetala Bepa (neki znate za njega), T. je šetao Kameicu. Prolazili smo pored dvorišta u kojem se nalazi veliki crni pas. Taj pas je ponekada na lancu a ponekada pušten. I tada se kada nas ugleda, reži i zaletava i pokušava preskočiti ogradu. Ta kuća je uz glavnu cestu i gotovo je nemoguće proći onuda. Ne mogu vam opisati strah koji sam osjetila u trenutku kada je izgledalo da će preskočiti ogradu. Uz to što nas je već jednom napao pas koji se otrgnuo s lanca (točnije Kameu, prema ljudima nije agresivan). Da se ja mogu dočepati idiota koji drži tog psa u tom dvorištu s nedovoljno visokom ogradom zbog koje ljudi umiru od straha, vjerujte mi da bih ga za uši objesila. Svega mi. Ja volim pse i razumijem ih, ali u takvim situacijama razumijem zašto se ljudi pasa boje i ne vjeruju im. Tada mi bude razumljiv strah onih koji se pasa boje (izuzev onih djevojaka koje vrište i bježe kad vide mog Hogara, taj strah me iritira jer se radi o bezopasnom plišavcu) i koji u tom svom strahu prelaze na drugu stranu ulice kada vide Kameu. Čula sam i mnogo priča o psima koji "neće ništa" po riječima vlasnika, pa su napali. Zato ono moje "neće vam ništa, dobri su", za koje bi stavila ruku u vatru, manje vrijedi. Gotovo ništa. Upravo zbog ljudi. Zbog neodgovornih vlasnika. Onda u svom gorljivom zalaganju za držanjem Pina na životu razmišljam o ostalim agresivnim psima i o tome koliko je u redu da se njima oduzima život. Što sa psima koji su opasni za ljude? Onima kojih se i ja bojim? Moj T. je za vrijeme spomenutog napada spasio Kameu tako da je psa udario nogom u trbuh. Vjerujte mi, nije mi ga bilo previše žao. Ipak on nije direktno kriv što je poludio na lancu od metra, već idiot koji ga je na njega stavio i ograničio mu kretanje. Svi agresivni psi se trebaju držati tako da ne mogu nauditi ljudima. Samo su ljudi krivi ako to adekvatno držanje ne pruže pa pas napadne čovjeka, ili kao u ovom slučaju-usmrti. Žao mi je što se iz ovog slučaja pokrenula hajka na sve vlasnike pasa, a pogotovo vlasnike NJO i rotova i smatram da će taj događaj imati dalekosežnije posljedice. Žao mi je psa zato jer se branio, jer ga vlasnici nisu liječili i zato jer je očito bio neagresivan i dobar tih deset godina. Branio se od nedužnog djeteta koje roditelji nisu naučili bolje. A sve pse koji ugrožavaju čovjeka treba ..hm..ne mogu ja to ni napisati. Ali znate na što mislim. S druge strane, u topiku " spašavanje pod svaku cijenu ili ne?", mogu reći da bolesne, skotne, stare i neugledne treba spašavati. Treba spasiti sve one koji se ne mogu spasiti sami. Agresivan pas je sasvim druga kategorija. Za njega je po meni box dovoljno dobar, čak i doživotno. Samo da ne može nikome nauditi. Ove druge malce koji toliko trebaju ljubavi, treba sve spasiti, bez iznimke.

Teško je raspravljati o ovome što se dogodilo. Pokušavam zamisliti što bih da se meni dogodilo i znam da se meni ne bi, jer sam pretjerano oprezna prema svojim psima,prema djeci i ostalima. Nisam toliko nemarna. A da jesam, umrla bih. Od tuge.