ok, slazem se da u nekom momentu neka zivotinja moze postati pojam "neudomljivosti". Evo moje iskustvo: prilikom odlaska na vet. fax. moja sestra je nasla macica od cca 3 mj. kojem je cijelin zadnji dio bio uljepljen u proljev. Seka me je nazvala i pitala sto da radi. Ja rekoh "proljev ko proljev, dovedi ga doma pa cemo ga izlječiti i udomiti". Kad ga je dovela prvo smo mu iąle oprati straznji dio kad njemu otpadne veci dio repa, a otprilike jedna trecina ostane bezzivotno visit. Ok ja si mislim nece imat rep, pa nije to nista strasno, macic je tigrasti poluduge dlake mazan i umiljat nevidim razloga da mu smeta sto nema rep. Nakon sto smo ga pustili da se najede i osusi skuzile smo da on nekontrolirano piski i kaka. Otisle smo kod veta, pa na rengen i tamo su ustanovili da mu je osim slomljenog repa ostecen i drugi kraljeznjak gledano od riti prema glavi ostecen. Takoder nam je receno da ima sanse za oporavak jer je mlad itd...
nakon toga ugovorile smoda mu se operacijom odstrani taj komad repa koji je mrtav visio i smetao. Iza operacije sve je bilo ok jedino posto je zivac bio ostecen nije mogao kontrolirati i dalje pi i ka nego je ispadalo i curilo kak je hodao. Uputili su me kod dr. Zupcica na vet. fak. jer se on bavi alternativnim lječenjem (akupunktura + homeopatija) pa da bi jedino to jos moglo imati uspjeha ako zivac nije skroz prekinut. Inace ja bi ga vec odavno odvela eutanizirat da on jedan dan nakon operacije usred igre nije otiąao u wc, uredno iskopao rupu, popiskio se zakopao i kao da je sve ok. Nazalost to je bilo jednom i nikad vise. Zbog tog dogadaja sam i mislila da zivac nije prekinut i da ga mozda treba potaknut i ponovno vratit u funkciju. Ne sjecam se vise koliko je to trajalo, samo znam da mi je cijela kuca bila pokakana i popisana, a macic je bio tako sladak, mazan i razigran da sam stalno odgadala i odgadala.... Jednog dana je pojeo nesto sto mu nije odgovaralo i dobio je proljev (nemoram vam govoriti da je i bez proljeva to sve skupa bilo prestrasno i da sam vec razmotrila sve solucije - ako bi zivio vani po zimi bi mu bilo koma jer je stalno bio mokar po zadnjim nogama, a u stanu nije mogao biti). Tada sam odlucila i odvela ga na vet. fax. na eutanaziju. Kada je bilo gotovo osjecala sam bol u glavi kao da mi je netko zaboo strikacu iglu direkt u mozak i tako dva dana. Nakon toga je polako pocela prolaziti bol (fizicka i psihicka) jer sam znala da nisam mogla drukcije postupiti. Najteze je bilo jer je osim inkontinencije bio predivan macic. I danas dok ovo pisem tesko mi je , ali mislim da je tu bio slucaj neudomljive zivotinje koju cak ni ja nisam mogla zadrzati jer kao prvo zivim s roditeljima, a kao drugo mislim da je i on bio nesretan onako uvijek popisan i pokakan. Zvao se je Angelo....