Quote:
HG: Ali ici sa stavom unaprijed uzimajuci eutanaziju kao normalnu stvar

HG: Nisam vjerovala da cu ovdje vidjeti palce gore za eutanaziju :dead :ccc

Silverix: HG, nemoj podmetati. To nije lijepo. :ccc Nitko ne uzima eutanaziju kao normalnu stvar nego kao krajnju mogucnost i nitko nije podigao palac gore za eutanaziju nego za odgovorno zastitarstvo u kojem je i eutanazija ponekad nuznost. Kad se covjek necim pocinje baviti na bilo koji nacin onda je jako dobro imati sve opcije pred ocima. Romanticarski pristupi stvarima nisu bas prakticni ni jako korisni, a bome nisu ni dugotrajni. Kad-tad prsnu kao mjehur od sapunice.



Nisam vidjela ovo.. bas cudno. Podmetanje? Mjehuri od sapunice?
Regirala sam na palce gore koje sam vidjela nakon hfinkinog posta koji spominje "jako potrebnu eutanaziju".
Imam oci, i vjerujem da ovdje mogu izraziti svoje misljenje. na temelju procitane cinjenice. Ne vidim nista osobno u tome.
Po meni su poprilicni mjehuri od sapunice, vjerovanje da ce propisane regule sve rijesiti.
Pravila, kriteriji i definicije su svakako dobrodosli, udruge to najbolje znaju. Ali, ali.. ima udruga koje dan-danas prakticiraju npr.eutanaziju stenaca, kao sto svi znamo, a ima i onih koje to uopce ne cine.
Ove koje eutanaziraju stence isto se žale na prevelik broj pasa, premalo prostora itd- kao i ove manje udruge, koje jos "srcem" rade i spasavaju sve sto se spasiti da.
Koji ce propisi to rijesiti? Tko ce juriti u neku supu i brojati tek okocene stence od zenke lutalice, i reci "ovoliko je zakonom propisano ostaviti na zivotu, ovoliko je za eutanaziju"?
Tko ce regulirati osobu koja odlucuje o tome?(da trknem u drugi topik, na temu zastitara..)
Pravila nikad nece regulirati ljudski faktor, ako hocete kolicinu srca, da tako kazem. A bez srca ovdje nista nema.
Gdje je ljubav prema onima koje spasavamo?
Osobno isto nikad ne bih sa sigurnoscu mogla reci: taj i taj pas nece naci vlasnika iz xx razloga (kad se ne radi o bolesti), ili, ovih pet stenaca je visak.. te je eutanazija nuzna.
Razumijem sto kazes Misito, i naravno to si ti- na temelju vlastitog zivotnog iskustva, i svih bolnih trenutaka koje si prozivjela spasavajuci mace. Ja nisam bila u toj situaciji (srecom!) i jos ne mogu donijeti takav zakljucak.
Meni jos uvijek zaplese srce kad procitam onu recenicu ZUCKO JE ZIV!
I da sad saznam da je npr.moja Chantal nosilac virusa koji potencijalno moze ugroziti moje druge mace, da li bih je eutanazirala? Da li bi itko??
Svoj odgovor ne moram ni pisati. Borili bi se zajedno, kao sto su se ljudi oduvijek borili, pomazuci svojim malim dlakavim prijateljima. Zrtvovati jednoga zbog drugih, zrtvovati ove zbog onih..- nije mi bliska takva politika.
Ne kazem da mozda nema svoju logiku, i da mozda i ponekad, ne znaci spas veceg broja zbog zrtve jednoga.
Ali recimo virus moze doci i drugim putem, to ne znam. A ja ovo "mozda" i "ponekad" uzimam kao racionalne pretpostavke koje rijetko donose srecu u zivotu.
Stvarni zivot opet i opet razbija ljudsku racionalnost..bas kao mjehure od sapunice.
Da nije tako, mi bismo sa svojom pamecu odavno zivjeli u savrsenom drustvu i u savrsenom odnosu s prirodom i zivotinjama. Ali nista od toga nismo ostvarili, bas suprotno.
Da se vratim na organizaciju i pravila. Iz osobnog iskustva znam da udruge koje su danas "jake" i dobro organizirane, puno cesce i lakse eutanaziraju. I da se mnogi zale na njih da ne primaju zivotinje- kad su neugledne, kad su stare, nekad i sa stencima. Zbog broja, zbog gladnih usta, zbog financija..? Ne znam.
Bit ce zbog nekog racionalnog zakljucka. Sigurno ne iz ljubavi prema onima koje nisu prihvatile.
Ali znam i to da udruge koje se baziraju na srcu rade puno bolje za zivotinje. I "rade cuda" za životinje.
Mislim da je u konacnici bitnije da je vise zivotinje prezivjelo i dobro zbrinuto, nego savrseno napisane recenice na papiru.
Da se ne srdite, nisam ja anarhist, daleko od toga.
Ali mislim da je zlatna kombinacija ono staro: srce plus glava.
Mislim da udruge moraju ostati slobodne, poluvolonterske, izbjeci ikad biti "samo posao". Prihodi su problem, ali vjerujem da se za to otvara sve vise vrata. Strahujem kakvi bi zastitari odlucivali o zivotu ili smrti zivotinje, kad bi bili na toj funkciji samo zbog posla. U koliko su placenih "poslova" mnogi ljudi koji zaista vole ono sto rade..
Posao u kojem je eutanazija zivotinje "jako potrebna" - je po meni samo posao, i u jako je dalekoj vezi s pocetnim impulsom spasavanja zivotinja.
A pocetni impuls su ipak ljubav i emocija prema zivotinjama, ako hocete romantizam. Sumnjam da je netko odlucio spasavati napustene zivotinje jer, recimo, nagrdjuju lice grada.
Bez vjere u cuda puno, puno zivotinja danas ne bi bilo u svojim novim domovima. Mozda bi bile eutanazirane.
Mozda bi i Sapa bila eutanazirana.. ili nesto jos gore.

Razmisljala sam zasto me kopka naglasavanje racionalnosti i cinjenica u ovom topiku, kao da je to nedostatak onih ljudi, tj.nas koji jesmo za spasavanje zivota po svaku cijenu.
Zakljucila sam samo jedno: jer to ne stoji u stvarnom svijetu kakvog vidim oko sebe. Netko ce manjak novca nadoknaditi sposobnim rjesenjima, komunikacijom itd, i spasiti zivotinju- na koju ce netko drugi mozda dobro podmazan, samo odmahnuti rukom i eutanazirati. Opet ljudski faktor.
Jedna ce osoba spasiti i udomiti "neudomljivog" psa, druga ce 1-dnevne stence unaprijed prekriziti.
Sto je bolje, humanije, pametnije, romanticnije..? -Ovisi od osobe do osobe.
Ali mislim da je od tih ljudskih kategorija puno vaznije nesto drugo: spasen zivot zivotinje. Po meni, samo to se broji. Romanticarska hrabrost cesto spasava zivote koje bi hladna racionalnost izbrisala.
Dileme tipa pseci zivot na lancu, dusevne muke i sl. su itekako teske, i mislim da nema generalnog odgovora. Osim mozda: otkuda pravo covjeku da uzme psu zivot, i otkuda covjeku pravo da stavi psa na lanac i priusti mu takve muke? Naravno, regule su ovdje potrebnije za covjekovo ne drzanje psa na lancu, nego za eutanaziju psa.

Sve je ovo tek moje skromno misljenje. Nevazno jesam li ili nisam u pravu, samo ja tako vidim ovu Cocoinu temu. Svakako vise na temelju vlastitog iskustva nego apstraktnog promisljanja.
Slicno kao snow, vjerujem da jedno iskustvo sa dobrim udomljenjem tzv.neudomljive zivotinje donosi puno vecu radost nego udomljenje slatkog stenca kojeg svatko moze udomiti. To dokazuje da se vjera i ljubav "isplate"- i realno, u sretnom zivotu te zivotinje. Koji je u puno vecem postotku siguran i sretan, nego zivoti stenaca koji su nekad udomljeni samo iz hira.
I pravila: da, ako idu na stvarnu korist zivotinja, a nisu samo dobro napisane rijeci kojima covjek sebi olaksava zivot..i savjest.
Ja sam za - dok se ima mogucnosti, ljubavi i volje, spasiti svakoga tko dise i moze biti spasen. Da i mi ljudi napravimo nesto dobro za one koje smo odavno potcinili sebi i oduzeli im sva prava.