Vidim da sam prozvana da odgovorim kako hendlati zarazenu macju zajednicu, a da se ne eutanaziraju njeni bolesni pripadnici. Moj odgovor je jako tesko i mukotrpno, uz jako mnogo bolnih trenutaka i uz porazavajuci konacni rezultat. Na kraju citave price uz sav ulozeni trud, finacijska sredstva, beskrajno mnogo vremena i ljubavi covjek se osjeca jadno i porazeno. Iz te price se ne moze izaci kao pobjednik.
Ono sto o tome mislim sam vec rekla u svom ranijem postu na temu pa da ponovim uz dodatno objasnjenje.

Quote:
Mislim da si kao pojedinac koji se brine za samo odredeni broj u mom slucaju macaka mogu dozvoliti luksuz da ne uspavljujem bolesne macke o kojima se brinem, nego se borim do kraja i svim sredstvima da im olaksam i maksimalno produzim zivot. Upravo kroz te njihove bolesti i umiranja i moju nemogucnost da donosem tu vaznu i presudnu odluku kad je kraj, postalo mi je jasno da nisam emocionalno dovoljno jaka da se brinem o vecem broju zivotinja. Kad postoje jako konacne i u nasim prilikama skromne mogucnosti brige oko zivotinja morala bi kod ljudi koji se bave s time postojati odredena doza racionalnosti da su u mogucnosti napraviti trijazu i odluciti na koji nacin mogu pruziti sto vecem broju zivotinja sto bolju i kvalitetniju brigu. Ne znam koliko golo odrzavanje na zivota po svaku cijenu ima smisla. Ipak ja nisam nikad bila u stanju reci sad je dosta.


Prije nego sto nastavim morala bi reci da sam od pocetka svoje brige oko macaka ucila nazalost na vlastitim greskama, nacin koji je najbolniji i najopasniji za sve ukljucene i ima najvise zrtava. Nije lako priznati da covjek grijesi i da su posljedice njegovih gresaka upravo kobne za one kojima zelimo sve najbolje. Iako sam u klasicnom smislu napravila za moje dvoristare jako mnogo, vjerojatno najvise sto se moze, a to je prije svega kastracija uz maksimalno pristojne uvjete zivota: siguran smjestaj, cisti lezaji, redovita dosta kvalitetna hrana, ciscenje od glista i zastita od buha. To sve kad su se pojavile FelV FIV i FIP nije bilo niti priblizno dovoljno. U casu kad je obolio i umro prvi macak koji je bio zarazen sa FIV i FeLV u mojem dvoristu bilo je 15 macaka o kojima sam se brinula. Ako tome pribrojim jos macke za koje se brinuo susjed u pokrajnjem dvoristu bilo ih je preko 20. Crncic je bio pitom i mogla sam ga nositi veterinaru na lijecenje i testiranja. Nakon pozitivnih testova postavilo se pitanje sto sada. Eutanazirati Crncica i sve ostale macke testirati i eutanazairati zarazene. U tom casu nisam imala dovoljni nicega, niti financijskih sredstava da testiram dva puta petnast macaka, nisam ih mogla pohvatati jer je veci dio bio toliko divlji da se nisu dale niti dotaknuti, i priznajem nisam imala dovoljno moralne snage, niti snage uopce da da to provedem u djelo i snosim konzekvence.
Dvorisni dio gdje oni zive je zapravo dosta dobro izoliran od ceste jer je u cijelosti okruzen sa zgradama koje nemaju direktnu vezu dvorista- cesta, osim na jednom mjestu koje je u meduvremenu isto zatvoreno tako da oni zive prakticki izolirani od ostalih macaka. Svi su kastrirani. U zajednicu od toga casa nije voljno unijeta niti jedna nova macka, a u ove tri godine uspio je s cete uci samo jedan novi odrasli macor. Moje znanje o nacinima prenosenja i zastiti je obzirom na posao kojim se bavim natprosjecno i ja citavo vrijeme da bi sprijecila prijenos zaraze bijem bitku sa sigurnosnim mjerama. Bianka i Siva koje su pitome su testirane, cijepljene i zive odvojeno, dakle spavaju odvojeno, jedu odvojeno, posebno i na drugom mjestu se peru njihove stvari i idu na odvojeni zahod. Ovoga casa u dvoristu osim Bianke i Sive preostalo je svega njih troje. Za jos tri polukucne macke u susjednom dvoristu se brine susjed, a od njih je jedna dokazano pozitivna. Mozda bi ih bilo vise da sam u casu kad sam saznala da se bolest uvukla u zajednicu i da sam postupila kako kaze literatura. To je isto nocna mora s kojom moram zivjeti. Koliko sam macaka mogla spasiti u mojoj zajednici. Da li su im zaista bili zatvoreni putevi van da zaraze i koju macku sa ceste?

Da li covjek ima pravo eutanazirati pojedinu bolesnu zivotinju da bi zastitio preostale? Gledajuci iz danasnje perspektive nakon sto sam ispratila sve njih u uzasno mucne smrti mislim da treba.