Iskustvo s udomljivanjem

Za sve dobre duše koje pokupe neku životinjicu s ceste, najveći problem redovito predstavlja udomljivanje. Najteže je kad se ne može naći ni rješenje za privremeni smještaj dok se ne pojavi trajniji udomitelj. Ako ste se ipak odlučili pomoći nekoj životinji, imam par savjeta iz iskustva, a ne tiču se isključivo "životinjske" nego i "ljudske" problematike.

1. "prva pomoć"

- u ove vrele dane najveći problem napuštenoj životinji je voda - prije nego im date jesti osigurajte im dovoljno tekućine, pogotovo ako će klopa biti nekakav dehidrat

- ako ih nećete pustiti u vaš stan nego ih namjeravate hraniti ispred zgrade, kuće i sl. pronađite mjesto koje neće biti baš na ulazu ili prolazu, jer svi stanari možda ne dijele vaš stav prema životinjama (možda imaju sasvim suprotan) - nemojte se upuštati u sukobe, treba imati razumijevanja i za te ljude koji ne vole životinje ili ih se boje ili brinu za svoju djecu...

- ako je životinja bolesna, odvedite je veterinaru - većina ima razumijevanja za situaciju, ali ako baš niste pri novcima, odvedite životinju svom standardnom veterinaru, bez obzira koliko je daleko - najvjerojatnije je da će imati razumijevanja (iako ne idem stalno k njima mogu preporučiti ambulantu u Remetincu)

2. problemi sa "držanjem"

- kad se radi o psima treba procijeniti eventualne probleme - ako je pas mlad i preplašen može se dogoditi da će bez obzira na "pružene usluge" odlutati dalje, isto vrijedi i za kujicu koja se tjera i koju progoni čopor zainteresiranih ljubavnika - u tom slučaju možda se treba odlučiti dovesti životinju u stan

- ako je riječ o odraslom mladom mužjaku, vrlo malo vremena trebat će da postane teritorijalan, a to može stvoriti probleme ako drugi stanari imaju svoje pse ili mačke - ponekad se može dogoditi da postanu agresivni i prema ljudima - sva ta ponašanja iznimno su nepoželjna i zato je odabir mjesta za hranjenje iznimno važan; također, nemojte se ustručavati da psu objasnite pravila igre, ali budite oprezni jer ne znate što je s njim radio prethodni vlasnik (ja sam tu možda pretjerano hrabar, ali mislim da nakon par dana papice svaki od njih dobro razmisli prije nego će ugristi ruku koja ga hrani)

- za održavanje reda primjenjujem isključivo metodu hvatanja za kožu na vratu i malo drmusanja - ako je prijestup bio gadan onda ih prevalim na pod - ali bez brige - dosad sam to jedino morao provesti na jednoj "mrcini" od njemačkog ovčara (iako me prvo probao čopiti za podlakticu poslije je bio ko bebica) dok su svi drugi peseki bili iznimno dobri

3. oglašavanje

- snimanje za emisiju "Kućni ljubimci", utorkom, 17,00 - 17,30 ispred južnog ulaza u Zagrebački velesajam

- Plavi oglasnik - mislim da sam najviše životinja udomio preko njih

- razne radio stanice - mogu biti dobar izbor ako tražite pravog vlasnika životinje koja je sama odlutala, a nije napuštena

4. odabir udomitelja

- ako ste pokupili životinju koja je lijepa, zdrava, mlada, zaigrana... nećete trebati puno čekati da vam se netko javi, ali tu nastaje nova hrpica problema - najmanje vam je u interesu da se ta životinja ponovo naće na ulici pa zato:

- najbolje je ako udomitelji imaju iskustva sa ljubimcima (ne sa životinjama, sa ljubimcima) ili imaju ljubimca, a željeli bi još jednog

- provjerite da li udomitelji imaju uvjete za držanje životinje - najbolja je varijanta kuća sa ograđenim dvorištem, ali i držanje u stanu nije problem za nekog tko je spreman na sve što to nosi sa sobom

- ako je odgovor na pitanje "Zašto želite ljubimca?" - "Za dijete." to najčešće neće biti dobro rješenje - ako je dijete premalo i nema osjećaja za svoju snagu može povrijediti životinju koja će u samoobrani povrijediti dijete, a tada...; osim toga, djeci vrlo brzo zna opasti ineres za životinju i kad ona padne na grbaču roditeljima prestaje biti veselje i postaje problem

- ovo će možda zvučati diskriminatorski, ali probajte naći udomitelja kojem držanje životinje neće predstavljati financijski problem - životinja košta - hrana, cijepljenje, liječenje bolesti, igračke i sl.; ako nema automobil - kako će životinju prevesti do veterinara kad je bolesna - da li ima nekog tko će "pripomoći" i sl.

- čest je slučaj da ljudi odluče djeci pokloniti štene kao jeftini poklon - pazite na vrijeme prije blagdana - psić koji je bio slatkica oko Božića, na kraju ožujka, kad ga treba cijepiti možda će postati veliki problem, a o odlasku na godišnji odmor da i ne govorim

- budite sam svoj "đavolji advokat" - upozorite udomitelje na sve probleme koji ih očekuju; ja imam knjigu "Psi za neznalice" i uvijek je preporučujem kao obavezno štivo udomiteljima koji do tada nisu imali iskustava sa psima - ljudi zaborave da štenci cvile po noći, obavljaju nuždu po kući i uništavaju stvari ako su zapostavljeni - ako udomitelj prihvaća takvu odgovornost, veza sa ljubimcem ima izgleda za uspjeh

- uvijek pokupite sve podatke od udomitelja kojem prepuštate životinju, a ako možete, svakako pođite s njima da vidite gdje će životinja živjeti - nekad možda ubrzo "ispliva" i pravi vlasnik, a tada treba ispitati što se zapravo dogodilo i naći rješenje koje nikom neće slomiti srce

- uvijek naglasite da im stojite na raspolaganju za pomoć u informacijama (nemojte nuditi financijsku pomoć, jer ako je potrebna - to nije dobro rješenje)

- zamolite ih da, ukoliko nastanu bilo kakvi problemi pa oni shvate da sve to nije za njih, životinju svakako dovedu natrag k vama, a ne da je puste na ulicu

- procijenite ljude - ako vidite da se odraslom čovjeku lice ozari kad uzme životinju k sebi, ako joj priča s nježnošću i pažnjom, vjerojatno je da je "siročetu" pala sjekira u med; ako tu vidite previše procjenjivanja, pitanja tipa "a jel to pravi njemački ovčar", najbolje je da osobu uputite da svog "ljubimca" traži na drugoj adresi

5. ostalo

- ne gubite nadu - jednom sam pokupio kokericu, staru ko piramide i potpuno slijepu; siroče se tri mjeseca zabijalo u stvari po kući (hm, možda to nema veze s vidom - moja potpuno zdrava kokerica isto često zvekne u svašta); nakon tri mjeseca (zahvaljujući uspješnoj reklami moje supruge ... ali znate MALO vam je slijepa ...) uzeli su je ljudi iz Virovitice koji su se vozili satima do Zagreba, i pitali me na kraju jesu li što dužni, pa otišli ozarena lica - jedino sam ja tada napravio glupost i papire sa njihovim podacima ostavio skupa s pesom na zadnjem sjedalu njihovog auta

- računajte na "najgore" - imajte na umu da ste si vašim dobrim djelom možda stekli trajnog ljubimca, ali mislim da ima i gorih stvari od toga da do kraja svog životinjskog života neki stvor hoda za vama kao za božanstvom

- nemojte životinju vratiti na ulicu - uništit ćete joj vjeru u ljudski rod i slomiti sebi srce

- ako ne živite sami budite fer prema svojim ukućanima - tražite od njih odobrenje za vaše samaritanske poduhvate prije nego ih izvedete - iako će možda u početku biti "tvrd orah" poslije ćete vi njih morati držati pod kontrolom da ne dovlače životinje kući (barem ne dok je pravi vlasnik još u vidokrugu )

Eto, žao mi je što sam ovoliko davio, ali nadam se da će nekom pomoći (čovjeku ili životinji ).

Autor: Forumas Jabberwock