Prije puno godina moja prijateljica i ja imale smo oštrodlake jazavčare. Ja dečka ona curicu. Uvijek smo pazile kome idu, pitale gnjavile kontrolirale. Puno su zvali lovci, ali nisu dolazili u obzir jer su naši psi bili krevetno-krilni. Zvala je jedna gospođa iz Novog Zagreba, zvučala je prekrasno i dobila od nas jedno štene. Prijateljica ga je odnela tamo snimila sve i vratila se kući zadovoljna. Nakon desetak dana, nazvala ona da se najavi u vizitu, kao štene se već pomalo naviklo, neće biti žalosno kad je vidi, a žena u panici prizna da je zvala za svog rođaka lovca, kojeg je prijateljica odbila na telefon. Naravno izvukli adresu, i jednog olujnog dana ekspedicija krenula put Slavonije. To siroće je bilo zatvoreno u groznim uvjetima s još jednim bokcem, iz toplog kreveta u šupu. Natjerali čovjeka da ga vrati, dali više novaca nego što je bilo plaćeno i opet iz početka sa ogromnim strahom da se ne ponovi. Nikad dovoljno pametan.