Da Wendy, to je to. I mislim da svi i milslimo na to. No i naši psi su isto prošli to dobro udomljenje pa tu imamo ljude koji su udomitelji i pitaju se da li su dovoljno dobri (samim time što se pitaju – jesu) i ljude koji udomljavaju nekome te jadne ostavljene pse. Ja u životu imam problema baš zbog toga što svakom psu, ovisno o dobi, vrsti i temperamentu uvijek tražim savršenog udomitelja. Zafrkava me familija u stilu „Zar misliš da svakog s ceste moraš spremiti u hotel (čitaj dom) s 5*?“ No u tome je bit, da ne uspijevamo uvijek naći tih 5* pa često moramo birati izmedju 2 srednje dobra rješenja ili još gore – između 2 zla. Tvoj primjer je dobar i podsjeća me na slučaj „Yellenine i moje“ Maze čije udomljenje su pratili mnogi na forumu. Mogle smo birati, bilo je nekoliko dobrih potencijalnih udomitelja, a odlučile smo se za dečka iz Prvić Luke. Daleko, mala sredina… sto pitanja da li je najbolji. Dečko je zvao svaka dva dana, popravio auto, registrirao ga, došao po nju u Zagreb iako je znao da mora proći „test“ oči u oči i da je možda neće dobiti. Isto se redovito javlja i izvještava kako su on i Maza. Kad je otišla, puno sumnji od kolega iz istog „posla“ u to udomljenje… dobivale smo mailove (vjerujem dobronamjerne) da će tamo biti zlostavljana i svašta slično. Ispalo je da mala živi bolje od nas dvije osobno (Yellene i mene) i jedva čekamo toplije dane da odemo jedan vikend provesti s njom – u Prvić Luku. Ponekad moraš igrati na intuiciju jer puno ljudi, nažalost, laže o uvjetima u koje pas ide. I ponekad nisi u mogućnosti vidjeti kuda ide. Onda slušaš malo razum i puno srce. Zato je meni ono „oči u oči“ najbitnije. Pa provjera doma u koji ide… pa kontrole jel sve ok. Mazu čak nismo još išle kontrolirati, ali čujem je ko zvučnu kulisu kad razgovaram telefonom s osobom x, dečkom – udomiteljem. Tako razmaženo niti moja ne zvuči. Dajem ga ovdje ko primjer savršemog udomitelja, jer to zaslužuje. I zato što ljudi često izaberu lošijeg udomitelja samo zato što je blizu. Jedini je problem što Maza ne voli kupanje u moru. Šteta što nije uzeo nekog npr. labradora. No, htio je baš nju. I zato ga dajem ko dobar primjer. Najviše volim te što se jave jer kažu da žele „baš tog psa“. Onda samo pitaš zašto i slušaš odgovor. I slušaš…slušaš…Često je pravi.

Eto ja malo odužila, no nadam se da nekome može pomoći malo mog iskustva.