Ja kad razmisljam o kuci sa ogromnim vrtom isto nemogu zamisliti da moj pas spava vani. Zasto? Iz navike. Jer citav zivot imam nekaj dlakavo pod nogama ili pored sebe. Citav zivot kroz san cujem njihove zvukove, hrkanje, mrmljanje, cujem ih kako sanjaju... lijepo mi je kad su mi blizu. Ali ostavila bi njima da odluce gdje zele biti. Tu govorim o sebi i svojim psima, ali isto tako ne smatram da neki pas kojem nije dozvoljeno od malena u kucu, dakle, navikao je gdje je njegovo mjesto, nema kvalitetan i lijep zivot uz sve prije navedeno...
Freya, svi smo mi manje ili vise "robovi" svojih ljubimaca, ali ono sto dobijes za uzvrat od njih, nezamijenjivo je. Da, postane naporno nekad, umijesto s posla u kino ja trcim doma vodit Iru pisat jer trpi od 7. Al nije mi zao. Kompenziram kucnim kinom u udobnijoj atmosferi i s njom na kaucu :love , a to u kinu nemogu imati :) Ima stvari koje mi nekad usfale npr. potpuna spontanost, al eto... ja bi radije mog Irfana :love