dobro udomljavanje psa po meni je u apsolutnoj vezi sa vrstom i veličinom psa.. iako nisam opterećena tim da veliki pas mora u dvorište (iako je to vrlo poželjno), takvom psu treba puuuuno više šetnje nego malom psu. dakle, dobar udomitelj za velikog psa bi bio npr netko tko ima veći stan ili dvorište, tko ima vremena i volje psa šetati i šetati i šetati, pravilno hrani i mazi psa i td.. al mi recimo nije uvjet da pas spava na krevetu i da čovjek bude sluga psu.. za manjeg psa ti treba čovjek koji ima više nježnosti u sebi.. može bilo kakav stan al ga mora mazit, pazit na njega više neg na velikog psa i td.. ovo je sad dosta šturo objašnjeno, ja bi zaista dala psu sve što taj pas poželi, i velikom i malom, i dovoljno kretanja i dovoljno nježnosti i kontakta s ljudima i td i td.. al mi nekako ne izgleda baš super kad vidim psa u kojem je ubijeno sve ono što je taj pas nekad predstavljao.. da se u psu gleda nečje dijete.. da, to zaista nije daleko od istine, pogotovo ako se misli na štene.. ali granica mora bit.. ne znam, ne volim vidit prerazmaženog psa (pogotovo ako se radi o velikom psu)..