Ma ima kod mene prostora ko u priči, samo što nas cijeli dan nema doma pa ih ne bi imao tko hraniti. A iskreno rečeno, ja se bojim sebe. Jednom kad nešto k meni dođe, onda to tamo i ostane ... ja to više ne mogu dati od sebe jer ih zavolim, a ipak ih je sada već toliko da bi još makar samo jedan bio previše. Osim toga, ne bih se stigla pozabaviti udomljavanjem, upravo zbog manjka vremena. Morala bih biti sigurna da ćeš se ti (ili netko drugi) pobrinuti za pronalaženje novog doma a znam da ni tebi nije lako i da ih imaš "dosta na lageru".

Ali ako zaista zaškripi, znaš da ću uskočiti.