Bila sam tamo oko pola šest i vidjela je.
Čini mi se visoka skotnost, mogla bi se okotiti za koji dan.

Ali nije uopće bila oduševljena mojom prisutnošću, zvala sam je, trčala za njom po parkingu ali ona mi je samo okretala leđa i hodala za nekim klinkama. Totalno me izignorirala. Nakon desetak minuta takvog ganjanja, shvatila sam da joj je valjda dobro tamo gdje je i otišla. Splasnuo mi entuzijazam kad sam vidjela da njoj baš nije stalo.

Ma nije njoj loše niti loše izgleda, inače bi trčala ona za mnom a ne obrnuto. A štenci ... ak prežive, prežive ... that's life. Prirodne selekcije ipak mora biti.