Za one koji misle pročitati ovaj post, najprije da kažem da ću biti samo advokat onih građana grada Zagreba koji vole životinje.

Info cenar je centar za prikupljanje informacija o izgubljenim, nađenim i ranjenim životinjama.

Info centar kao dio SUZE raspolaže strogo namjenskim sredstivima za plaćanje operacija ranjenim životinjama. Nažalost, kako je ovo organizirano samo djelomično, operiraju se samo životinje koje imaju siguran smještaj. NI Info centar niti SUZA nisu bolnice.

Ono što mene smeta u radu info centra je npr. jedan od svakodnevnih poziva koji je upravo prekinuo pisanje ovog posta. Djevojka je dobila brojeve udruga u info centru, jer je na prometnici uz Folnegovićevo naselje našla dva psa, koji čak niti ne izgledaju zapušteno. Jedan je ležao uz prometnicu, kad ga je nagovorila da ustane drhtale su mu stražnje noge. Plakala je u slušalicu i pitala što da radi. Slušala je što joj govorim i opet plakala. Zar je toliko teško naći vremena za nekog tko je primjetio ove pse, reći mu da ih makne s prometnice, da im da jesti pred ulazom u zgradu, da ih ne razdvaja (što joj je bila namjera ali nije mogla ostaviti drugog) i da ode mirno spavati i javi ujutro što je sa psima? Mislim, pa svakome tko radi u infu je jasno da su ovo najvjerojatnije samošetači koji su nanjušili kuju i izmorili se. Zar je tako teško točno odgovoriti nekome tko poput ljudi u infu vole životinje, što da točno napravi. Reći osobi da ne plače i pokazati joj da znate o čemu govorite i da nije sama? Pa radi se o ljudima koji vole i žele spasiti životinju, radi se o možda budućim volonterima, radi se o građanima našeg grada kojima je stalo do istih stvari kao i svima nama!