Ima još jedna priča. Irma je brak jazavčar, je, skoro svi jazavčari imaju krive noge. Kako je Irma rasla, prednja lijeva nogica se sve više krivila prema van. Doma smo je od milja zvali mala balerina. Ipak mene je mučila i naravno u Bubu, to su naši obiteljski lječnici. Tamo sam opet izazvala smijeh, to je genetski kod jazavčara. Ja sam se mučila još koji dan i opet u Bubu. Poslali su me na rtg u Heinzelovu. Slika je pokazala deformitet. Pisala sam već o tome ovdje. Išla sam kod dr. Matačića (ili Matičića) na fakultet, uglavnom rečeno mi je da sam došla ranije, bio je zahvaćen samo zglob, i zahvat bi bio jednostavniji, ovako se deformirala i šapa, a to je već bilo riskantno. Navodno da bi postoperativni tok trajao i do godine dana. Kod Irme to je nemoguće ni deset minuta. Sad se Irma ne oslanja na šapu nego nekako na taj zglob. Da zaboravila sam napisati i Špiro ne hoda po zadnjim šapama nego skoro do "lakta", kak da to prispodobim. Samo za razliku od Špire Irma ne miruje, nego takva šepava luduje čitave dane.
Time sam htjela reći, da to nije nikakva prepreka za život njima, samo treba naći nekoga tko će ga voliti i maziti i s tim felerom. Ne mislim da ne treba pitati za operaciju, treba. Treba napraviti sve što je moguće.
Možda da ja odem s Irmom ponovo u Bubu, možda ta nova doktorica specijalista može dati kakav pametan savjet.